Hodajući kroz šumu. Shenda je pjevušila pjesmicu koja kao da je izvirala iz krošnji visokih stabala.
Bilo je toplo za travanj. Drveće je već prolistalo te je znala da će. kad ugleda perivoj Arrowa, vidjeti ondje posvuda cvijeće.
Ništa nije ljepše od zlaćanih sunovrata ispod stabala, žutih i grimiznih šafrana što su izvirili iznad tla koje je zimi bilo potpuno golo.
Zatim, bit će crvenih i bijelih ljiljana koji cvatu nekoliko dana prije grmova jorgovana.
šuma je imala svoju Čarobnu moć i postojalo je u njoj tajno mjesto, gdje je bilo jezerce koje je Shenda nedvojbeno smatrala magičnim. Okruživali su ga žuti maslačci. a na srebrastoj su se površini odražavale perunike.
Kad bi se god osjećala žalosnom ili osamljenom. Shenda bi otišla do Čarobnog jezerca
u šumi.
Ondje je imala dojam da je. skrivene medu cvijećem, gledaju vile. da pod drvećem vrebaju šumski duhovi i da su duboko u jezeru nimfe.
Budući da je bila jedinica, snove su joj uvijek ispunjavala stvorenja s drugoga svijeta, njoj bliskoga.
Oduvijek je smatrala velikom srećom što se Viteška šuma. kako se zvala, proteže sve do župnog dvora.
Dok bi otac bio zauzet svojim propovijedima ili župljanima koji su mu se uvijek žalili na nešto, ona bi se išuljala iz kuće i prepustila Čaroliji šume.
Bila bi sama izuzevši svoga najdražeg pratioca, koji joj, suprotno navikama, privremeno nije bio za petama.
Nanjušio je zeca u šikari i odjurio za njim lako hitro da Shenda nije ni znala da ga nema.
Rufus je živio kod nje još u ono doba kad ga je dobila kao štance. Bio je vrlo malen, lijep prepeličar koji bi se inače uvježbavao s drugim prepeličarima u dvorcu Arrow za otkrivanje plijena u lovu.
Ali. stari grof. bolujući već tri godine, više nije mogao ići u lov, a oba su mu se sina borila protiv Čudovišta zvanog Napoleon Bonaparte, koji je prijetio da će zauzeti Englesku.
Stoga se nije pucalo u šumi, a Shendi je zbog togu bilo vrlo drugo.
Nije podnosila pomisao na ubijanje.
Ponajmanje je htjela da stradaju ptice koje je veoma voljela i koje su. kako je vjerovala, pjevale upravo njoj dok je šetala ispod razgranatih stabala.
Sjela bi kraj Čarobnog jezera kamo su ptice dolijetale piti i slušala bi njihov pjev.
Zapravo se više nije mogla sjetiti “ružnih starih dana’ kad su u jesen dolazile lovačke družine i Čuvari lovišta govorili kako u šumi ima previše svraka. lasica i lisica.
Voljela je te životinje kao i malene crvenkaste vjeverice koje bi. kad bi im se približila, pobjegle po grani i zatim se bunile protiv nje kao da se boje da im je došla ukrasti zalihe.
A onda je, prije pola godine, umro grof od Arrowa.
Iako mu je sprovod bio dojmljiv, malo je ljudi u selu osjetilo njegov odlazak jer već ga dugo nisu viđali.
