Mladi banjalučki slikar Luka Vučić svoju tugu nakon gubitka oca pretvorio je u umjetnost i lanac humanitarnih akcija. Od malena je znao da ga slikanje privlači, a sada sa 26 godina svojim radovima pomaže drugima.
„Otac mi je bio veliki uzor, učio me da je sreća i smisao u životu nešto više od novca“, poručuje Luka.
Kako kaže sve je počelo jedne februarske noći kada je odučio da se obrati poznatom banjalučkom slikaru Miši Pećariću.
„Prva slika su bile dvije golubice, koju sam poklonio majci kojoj je to vjerovatno i najdraža slika“, pojašnjava Luka, piše ATV.
„Nisam krenuo da se bavim slikanjem da bih zarađivao od toga. Inspiracija mi je došla kada sam pročitao vijest da je poginulo osam rudara u Sokobanji. Rekao sam zašto ne bih pomagao“, rekao je Luka.
Šest mjeseci prije i sam je ostao bez oca, tako je kako kaže osjetio povezanost sa porodicama stradalih.
„Doživio sam to emotivno, možda i zbog nedavnog gubitka oca, jer znam koliko znači ta figura u životu. Naslikao sam sliku gdje je početna cijena bila 250 KM. Ljudi su dijelili tu priču. Znao sam da radim nešto plemenito“, rekao je mladi slikar.
„Ubrzo se javio jedan gospodin iz Bijeljine koji je uplatio 1.000 KM, a ja nisam mogao da vjerujem.To mi je dalo vjetar u leđa da nastavim da slikama pomažem ljudima. Treću sliku sam prodao za 250 KM i sa tim novcem sam kupio djeci, iz Dom Rada Vranješević, stvari koje su im bile potrebne“, objasnio je Luka.
Priznaje da je susret sa djecom u Domu bio emotivan pri čemu je shvatio, kako kaže, koliko njima znači ne samo poklon, nego i kada ih neko posjeti.
„Kada mi je prijatelj, Stefan Petrović, predložio da u sklopu godišnje akcije „Baštionik“, doniramo četiri slike, gdje nas je osnivač Peđa Adamović dočekao, gdje smo zajedno sa njim bili skeptični oko prodaje slika, međutim u 24 sata su prodate sve četiri slike“, rekao je Vučić.
Cilj mladih slikara bio je, kako kaže Vučić „da ih prodaju, a ne lična promocija“. Već treću godinu za redom, uprkos svim obavezama, zajedno sa prijateljem Stefanom odaziva se na humanitarne akcije.
Svoj rodni kraj Luka opisuje kao mjesto vječne inspiracije. Tamo odlazi kada traži kako umjetnički tako i duhovni mir.
Inspiraciju za slike često pronalazi i u književnim djelima i manastirima.
Luka pročuje kako mlađima tako i starijima: „Bogatite se duhovno, a ne materijalno jer veliko matrijalno vuče duševnu prazninu“.