Emily Aulenbach ima trideset i dvije godine, odvjetnica, udana je za odvjetnika, živi i radi na Manhattanu. Idealistkinja, nekoć je sanjarila o zastupanju žrtava korporacijskog zlostavljanja, ali svoje dane provodi u sobičku gdje telefonski razgovara sa žrtvama pokvarene flaširane vode – i na strani je proizvođača.
No, nije riječ samo o poslu. Riječ je o njezinoj sestri, prijateljima, čak i o suprugu Jamesu s kojim ne uspijeva uspostaviti vezu kao nekada. Jednostavno nije previše u vezi sa svojim životom općenito, uz izuzetak triju stvari – nejzina kompjutora, BlackBerryja i ručnog sata.
Postupajući nagonski, Emily jednog dana ranije odlazi s posla, vraća se kući, pakira putnu torbu i kreće. Grabeći prema budućnosti i slijedeći svoj instinkt umjesto um, što joj nije nimalo svojstveno, zaputi se na sjever prema gradiću u New Hampshireu koji se ugnijezdio u planinama. Poznaje taj gradić. Tijekom studiranja ondje je provela ljeto u kolibi uz rijeku. Ako bi napravila zemljovid zaokreta što ih je učinila u svojem životu, ovo bi bilo mjesto gdje je prvi put pogrešno skrenula. Bez obzira na to koliko se povratak doima bolnim, zna da baš tu mora početi ako želi dovesti u red svoj život.
