Sestre Barudžija bile su pravi fenomen jugoslovenske muzičke scene. Njihov uspon bio je brz i nezaustavljiv, a dve plavuše sa izuzetnom energijom postale su omiljene u celom regionu. Njihova popularnost rasla je iz dana u dan, a za njihove nastupe često su se tražile dodatne karte. Ipak, niko nije mogao ni da nasluti da će se ove talentovane muzičarke povući sa scene i započeti potpuno nove živote.

 

Početak muzičkih karijera

Izolda Barudžija, koja je starija od Eleonore dve godine, započela je svoju muzičku karijeru još tokom svojih studentskih dana. Između 1978. i 1982. godine, nastupala je u studentskom Horu “Branko Krsmanović”, a takođe je bila solista u vokalnoj grupi “Pop polifonija”. Tokom istog perioda, redovno je nastupala u televizijskim i radio emisijama, često uz pratnju Džez orkestra Radio Beograda.

Godine 1982. Izolda je zajedno sa Snežanom Mišković i Snežanom Stamenković osnovala jedan od najpoznatijih ženskih pop trija, grupu Aska. Ovaj trio postao je vrlo popularan i pesma “Halo, halo” donela im je pobedu na Jugoviziji. Iste godine su učestvovale i na Pesmi Evrovizije, gde su osvojile 14. mesto.

Nakon uspeha grupe Aska, Izolda je nastupala sa sestrom Eleonorom kao prateći vokali Danielu Popoviću u Minhenu 1983. godine. Sledeće godine, 1984, ponovo je nastupila na Evroviziji, ovog puta u Luksemburgu, zajedno sa Vladom Kalemberom iz grupe Srebrna krila, gde su izveli pesmu “Ciao amore”. Zanimljivost je da je spot za ovu pesmu bio zabranjen u Turskoj jer je Izolda u njemu bila prikazana u toplesu, što je izazvalo određene kontroverze.

Uspon dueta i promena života

Nakon Evrovizije, Izolda i Eleonora osnivaju svoj muzički dvojac pod nazivom “Sestre Barudžija”, koji je postao vrlo uspešan. Nastupale su širom bivše Jugoslavije, a najviše su volele festivale. Najveći uspeh postigle su nastupima na Mesam festivalu 1986. godine, gde su izvele pesmu “Opet Beograd”, kao i na Jugoviziji 1992. godine sa pesmom “Hej, hej, vrati se”. Njihov muzički rad i nastupi bili su prepoznatljivi i omiljeni širom regije.

Nakon što su se povukle sa scene, Izolda je započela vezu sa Zlatkom Manojlovićem. Zajedno su nastupali u grupi “Voks” i objavili dva albuma: “Strela” (1996) i “Da li znaš” (1998). Ljubav sa Zlatkom okrunjena je brakom, a par je preselio u Diseldorf. Izolda je napustila muzičku scenu i odlučila da se posveti pedagogiji. Od 2009. godine predaje solo pevanje na Muzičkoj akademiji.

Njihov sin Todor takođe se bavi muzikom i svira gitaru u bendu, ali je i odgovoran za muzičku produkciju u istoj instituciji u kojoj predaje i njegova majka.

Eleonora Barudžija – Solo karijera

Sa druge strane, Eleonora Barudžija odlučila je da se preseli iz Splita u Beograd i posveti solo karijeri. Njena solo karijera bila je veoma uspešna, a ona je objavila čak pet studijskih albuma:

  1. Leptir (Stig produkcija, 1995)
  2. Ugasi me (PGP-RTS, 1997)
  3. Eleonora Barudžija (ZaM, 2000)
  4. E baš tako (Siti rekords, 2002)
  5. Sutra je novi dan (VIP, 2006)

Eleonora je takođe odigrala epizodnu ulogu u komediji “Miss” iz 1986. godine, a iste godine je proglašena za mis sporta u Nemačkoj.

Ubrzo nakon toga, Eleonora se udala za kompozitora Zorana Tutunovića, s kojim je imala dvoje dece.

Zaključak

Iako su sestre Barudžija pre više od četiri decenije postale poznate i voljene širom Jugoslavije, one su zadržale svoju lepotu i šarm. Danas, u sedmoj deceniji života, i dalje očaravaju svojom pojavom i energijom. Mnogi su zaprepašćeni kako izgledaju, bez obzira na godine, dok nastavljaju da žive ispunjene i srećne živote u različitim sferama, od muzike do obrazovanja.

Njihova priča je pravi dokaz da umetnost i talenat mogu da ostave dubok trag u istoriji, ali da je život mnogo širi i bogatiji od jednog perioda u karijeri. Sestre Barudžija su svakako bile i ostale legende jugoslovenske i srpske muzike.