Biti otac i biti tata – iako na prvu djeluje isto, razlika je ogromna.Obojica idu na posao, često i na posao koji ne vole, kako bi porodica imala krov nad glavom i nešto više od osnovnog, možda časove klavira, porodični izlet ili sladoled nakon škole.
Obojica mogu da budu prisutni na utakmici ili školskom nastupu. Ali tata je više od prisutnosti, on je osjećaj sigurnosti, nježnosti i podrške koji djeca pamte cijeli život.
Evo šta tate čini posebnim – one osobine koje djeca nikad ne zaboravljaju:
1. Razmisli prije nego što nešto kaže
Jednostavno? Možda. Ali koliko puta ste “pregrizli” jezik preij nego što ste odgovorili djetetu na ono: “Tata, šta ti misliš o ovome?” Postoji velika razlika između brutalne iskrenosti i promišljene iskrenosti. Iza pitanja često stoji želja za odobravanjem ili nada da će dijete učiniti tatu ponosnim, a ne potreba za filozofskom analizom.
Studija objavljena u Infant and Child Development naglašava da je način na koji roditelji reaguju na dječja pitanja ključan za njihov osjećaj sigurnosti i samopouzdanja.
2. Igra se s djecom na njihovom nivou
Pravi tata ne vidi problem u tome da pije čaj sa plišanim igračkama. On će čitati onu dosadnu slikovnicu po treći put, glumeći gospodina Medu i Jednoroga kao pravi glumac. I dopustiće da mu frizuru “dotjeraju” dječje ruke, bez obzira na to što ga niko više ne prepoznaje.
Prema The Journal of Behavioral Development, ovakvi trenuci možda su sitni i kratki za tatu – ali za dijete su to uspomene koje oblikuju povjerenje i ljubav.
3. Daje primjer ponašanjem
Tata pokazuje strpljenje i poštovanje, ne samo prema porodici, nego i prema drugim ljudima. Ne viče u saobraćaju, ne koristi djecu kao oružje u sukobu s bivšom partnerkom, i ne umanjuje vrijednost drugih jer se ne slažu s njim.
Prema Američkom psihološkom udruženju, upravo su ovakve situacije trenuci u kojima djeca uče šta znači biti čovjek. Ne znači da morate da budete savršeni, svi mi griješimo. Ali pet sekundi promišljanja prije nego što reagujete na nešto može da učini čuda.
4. Štiti svoju djecu
Kad vam dijete kaže da mu je neko nešto neprimjereno uradio – ne počinjete rečenicu sa “sigurno si ga pogrešno shvatio”. Pravi tata – sluša. Postavlja pitanja i djeluje.
Studija BMC Pediatrics pokazuje koliko je važno da djeca budu shvaćena ozbiljno kad traže zaštitu. Tata djetetu jasno poručuje: nisi uradio ništa loše, i učinio si pravu stvar što si mi se obratio. Djeca treba da znaju da imaju pravo da postave granice i kažu “ne” – čak i kad se radi o poznatima ili članovima porodice.
Poštovanje djetetovog prostora i tijela ne znači nevaspitanje – to znači zdravo samopouzdanje.
Ako se, naravno, radi o ozbiljnijim situacijama – nema oklijevanja. Tada se preduzimaju zvanični koraci kako bi dijete bilo sigurno.
Biti otac je biološka činjenica. Biti tata – to je izbor, trud i ljubav. Otac se postaje rođenjem djeteta. Tata se postaje tako što ste tu – u igri, u razgovoru, u zagrljaju kad je teško. I upravo ti trenuci, ti svakodnevni sitni izbori, ono su što djeca nose sa sobom cijelog života, prenosi Superžena.
