in

Carol Tomson: Budućnost je vječna

Carol Tomson: Budućnost je vječna 1

Kako je moguće da se uvijek varala u muškarcima? I što sada? Da se ponaša kao da se ništa nije dogodilo? Što drugo? Ne moţe ići kući, jer nema doma. Nije si mogla priuštiti stan. To je i bio razlog da je prihvatila Carrickovu ponudu i došla u ovu pustoš. O, do vraga! Ne preostaje joj drugo nego otići u dvorac. Inače bi je taj Carrick Lorne-Howell još mogao i tuţiti za kršenje ugovora.

Nije mogla prestati razmišljati o Richardu Marshu. Ako se usudi pojaviti u dvorcu…

Zapravo se nije radilo o pravom dvorcu. Zgrada je imala četiri tornja i nije djelovala previše staro. Bila je tako sakrivena da je bez detaljne karte ne bi ni uspjela pronaći. Na kraju drvećem okruţenog puta Kenda zaustavi automobil.
Uhvati je očaj na pomisao da će ovdje ţivjeti. Tjednima samo šuma, polja, potoci… Kenda je mrzila selo, a voljela gradove. Što veći, to bolje. No, pod danim okolnostima, nije imala drugoga izbora nego prihvatiti Carrickovu ponudu. Tek je nevoljko pristao zaposliti je. Samo budi ljubazna s njim, savjetovao joj je Richard.

Carrick je utjecajan čovjek!

Kenda se zagleda u dvorac. Richard joj je pričao da ga je Carrickov pradjed sagradio za svoju ţenu. Sretnica. Morada je krasno biti tako voljen. Kenda polako krene dalje, oprezno prijeĎe preko mosta od cigle i konačno se zaustavi pred kućom. Još je uvijek kišilo. Ona izadje iz automobila, uzme kovčeg iz prtljaţnika i oprezno krene prema ulazu. Tamo povuče staromodnu uzicu zvona.

Postariji muškarac otvori vrata. Konačno. Već je bila skoro promočena.
Obiteljski batler, iritirano pomisli Kenda.


 

Cijeli roman “Budućnost je vječna”»

buducnost_je_vjecna

Mahler: Pepeljuga 16

Mahler: Pepeljuga

Jayne Castle: Ljubavna igra 17

Jayne Castle: Ljubavna igra