U današnjem članku upoznaćemo se sa životom i filozofijom Mihaila Labkovskog, poznatog ruskog psihologa, TV voditelja i autora nagrađivanih knjiga.

  • Njegovi saveti o ljubavi, braku i roditeljstvu već četiri decenije dopiru do publike širom sveta, ali njegov privatni život nije bio jednostavan, a ponešto o njemu otkriva njegov put i stavovi.

Mihail Aleksandrovič Labkovski rođen je 17. juna 1961. godine u Moskvi. Kao dete suočavao se sa poremećajem pažnje i hiperaktivnosti, što je otežavalo njegovo fokusiranje i učenje. Ove poteškoće su ga često zbunjivale i udaljavale od klasičnog školskog uspeha, ali su ga istovremeno usmerile ka psihologiji. On se priseća da je u detinjstvu nije mogao da završava rečenice, jer bi ga umor u ruci sprečavao, a misli bi mu često bežale u različitim pravcima, što su nastavnici pogrešno tumačili kao lenjost.

Iako je u mladosti upisao pozorišni i režijski smer na Moskovskom državnom institutu za kulturu, odustao je i probao se u studijama istorije, ali je i odatle izašao. Tek sa 28 godina završio je fakultet na odseku za porodičnu i razvojnu psihologiju Moskovskog državnog univerziteta. Tokom osamdesetih godina radio je kao školski psiholog i nastavnik, a kasnije se preselio u Izrael gde je stekao zvanje magistra psihologije i radio sa tinejdžerima u problematičnim kolonijama. Ipak, finansijski uslovi u Izraelu nisu bili povoljni, pa se vratio u Moskvu, gde je nastavio da se bavi porodičnim savetovanjem i javnim predavanjima.

Njegov privatni život bio je daleko od savršenog. Iako javno nije mnogo govorio o ličnim stvarima, poznato je da je bio u braku sa ženom po imenu Razija, sa kojom ima ćerku Dašu. Mihail se otvoreno naziva strogi otac koji nije bio razmazio ćerku, za razliku od njene majke koja joj je dozvoljavala više. Nakon završetka škole, Daša je služila u izraelskoj vojsci, a potom se vratila u Rusiju gde je radila kao novinarka, a danas se bavi biznisom, pomažući ocu da promoviše svoje proizvode. Iako su se Mihail i Razija razveli nakon 15 godina braka, ostali su u prijateljskim odnosima, pa je čak on pomogao bivšoj supruzi da pronađe novog partnera.

  • Labkovski trenutno ne planira novo venčanje, ali ne odbacuje mogućnost veze, iako ne voli da priča o svom ličnom životu. Ne preferira žene koje ne mogu da brinu same o sebi i naglašava da voli ravnopravne odnose, bez uloga „sugar daddy“ ili „benefactor“. Njegov stav o partnerkama nije vezan za izgled jer smatra da je unutrašnja hemija mnogo važnija od spoljašnjih karakteristika. Govori da su ga i najatraktivnije žene na kraju razočarale, te da ne postoji univerzalni kriterijum lepote — lepota je hemija koja se ne može definisati.

  • Njegovi saveti o sreći i ličnom zadovoljstvu dopiru do mnogih, a ključne poruke odnose se na samopoštovanje i samostalnost. Jedan od njegovih osnovnih saveta je da se nauči govoriti „ne“, jer ljudi često ne uspevaju da odbiju druge zbog straha od sukoba ili niskog samopouzdanja. Labkovski ističe da osoba koja zna da postavi granice i poštuje svoje potrebe ima mnogo veći uspeh u ličnom životu nego ona koja se povlači i prilagođava.

Posebno naglašava da se žena ne sme potpuno rastvoriti u partneru, jer to vodi gubitku ličnosti i može izazvati gubitak ljubavi. Važno je sačuvati sopstvene interese i ne dozvoliti da odnos postane monotona ili nezadovoljavajuća rutina.

Takođe savetuje da se pokaže ravnodušnost prema onima koji ne cene vaše vreme, jer je vreme dragoceno i ne treba ga trošiti na ljude ili stvari koje nisu vredne naše pažnje. Redovne pauze i opuštanje smatraju se neophodnim u savremenom tempu života, jer prekomerni stres može ozbiljno naškoditi psihičkom i fizičkom zdravlju.

Labkovski upozorava i na opasnost od plastične hirurgije kao znaka niskog samopouzdanja. Prema njegovim rečima, želja da se fizički „popravi“ zbog neadekvatne slike o sebi često vodi ka uniformisanju i gubitku autentičnosti. Žena koja se trudi da zadovolji društvene norme ili očekivanja drugih, umesto da voli sebe, može upasti u začarani krug nezadovoljstva.

  • Njegova poruka je jasna: žene treba da se oslanjaju samo na sebe, da cene sopstvenu snagu i samostalnost, jer time grade stabilnu unutrašnju sigurnost. Što više verujete u sopstvene odluke, manje zavisite od mišljenja drugih i lakše ostvarujete sreću.

Mihail Labkovski, iako sam prošao kroz različite životne izazove i emotivne padove, danas je glas koji promoviše ljubav prema sebi, otvorenu komunikaciju i ravnopravnost u odnosima. Njegovi saveti nisu samo teorija već iskustvo jednog čoveka koji je uspeo da iz ličnih teškoća izgradi moćnu poruku o sreći i ličnoj slobodi. Njegov život i delo podsećaju nas koliko je važno razumeti sebe i imati hrabrost da postavimo granice, jer bez toga nema istinske ljubavi ni sa drugima ni sa sobom.