Margo Hornerult bijaše krhka ali vrlo privlačna četrdesetogodišnjakinja. Glumila je da ne zapaža uzbuđenje koje je vladalo oko nje, ali je vrlo dobro znala što je uzrok tomu. Život je čudan, pomislila je i nasmiješila se
dohvativši materijal koji je Anna dijelila o njezinu sinu Bou, koji je skratio njezino prezime kako bi ga obožavaoci lakše zapamtili.
Prisjeti se njegove prve gitare i oduševljenja s kojim joj je pokazao prvi zarađeni novac, nakon nastupa u nekom klubu u Stockholmu. Studirao je glazbu i pjevao pjesme što ih je sam skladao. Prvi album prodan je u cijelom svijetu u četrdeset i dva milijuna primjeraka. Novi rekord za tvrtku »Lanix« i Annu Sterner. Bijaše to neopisiv osjećaj za do tada skromnu Margo.
Uto joj pristupi Anna i srdačno je poljubi. Bijaše to tipičan pozdrav prilikom susreta na aerodromima.
– Margo, ovi američki novinari postavljat će i zbunjujuća pitanja – upozori je Ana.
– Ne brini, draga! Neću izjaviti ništa što će ih uzbuditi – reče Margo.
– Mislim da će biti najbolje da se ti ljudi prepuste Martinu i meni. Bit će ti tako lakše.
– Dakako, draga Anna! -složi se Margo i nasmiješi se, kao što je to obično činila nastojeći izbjeći nesporazume s menedžerima svoga sina. Da je njegov otac barem poživio nekoliko mjeseci dulje, pomisli, i obriše suze.
– Margo! – uzvikne Anna, nadajući se da Margoino ponašanje neće zapaziti neki znatiželjni novinar.
Already a member? Log in here
