Glavni uzročnici gljivične infekcije noktiju (onihomikoza)

Najčešći uzročnici gljivične infekcije noktiju su dermatofiti, a najviše slučajeva izaziva gljiva Trichophyton rubrum. Takođe, prisutni su i Trichophyton mentagrophytes var. interdigitale, te u manjoj meri Epidermophyton floccosum. Gljivične infekcije često započinju kao gljivična infekcija stopala (tinea pedis) i potom se šire na nokte. Pored dermatofita, gljivice roda Candida (npr. Candida albicans i Candida tropicalis) i plijesni poput Scopulariopsis brevicaulis, Aspergillus niger, i Hendersonula toruloidea takođe mogu uzrokovati onihomikozu.

Kako dijagnosticirati gljivice na noktima

Dijagnoza gljivične infekcije noktiju započinje uzimanjem uzorka s oboljelog područja nokta (posebno sa granice između zdravog i bolesnog dijela). Nativni mikroskopski preparat sa 20% kalijeve lužine ključan je za postavljanje dijagnoze, jer je kod onihomikoze kultura gljiva često neuspješna. Potvrda gljivične infekcije se dobija gledanjem pod mikroskopom, pri čemu se traže hife ili spore. Za određivanje vrste gljive, uzorak se također može kultivirati na hranjivoj podlozi i čekati 14 dana. Pre analize, preporučuje se da ne koristite lokalnu terapiju barem 5 dana.

Simptomi i vrste gljivičnih infekcija noktiju

Najčešći simptomi gljivične infekcije noktiju su zadebljanje i promjena boje nokta, koja obično postaje prljavo-žuta. Bolovi obično nisu prisutni, ali ako infekcija napreduje, može doći do upale oko nokta, uz bolove.

  • Distalna subungvalna onihomikoza: Najčešći oblik. Gljivica ulazi kroz donji ili postranični rub nokta, uzrokujući odvajanje nokta i promjenu boje.
  • Bijela površinska onihomikoza: Stvara male bijele mrlje na noktima koje se mogu izljuštiti, obično uzrokovane Trichophyton mentagrophytes var. interdigitale ili sličnim gljivama.
  • Proksimalna subungvalna onihomikoza: Obično viđena kod bolesnika s HIV/AIDS-om, uzrokovana prodorom gljivica kroz kožicu nokta, što može dovesti do ozbiljnih oštećenja matriksa nokta.
  • Distrofična onihomikoza: Obično povezana s kroničnom mukokutanom kandidijazom. Nokat postaje zadebljan, promijenjene boje, a može se i mrviti.

Suvremene metode liječenja

Liječenje gljivičnih infekcija noktiju obuhvaća kombinirane pristupe:

  1. Uklanjanje bolesnog dijela nokta – Pastom s urejom koja omekšava zaraženi dio nokta.
  2. Lokalni antimikotici – Nanose se tijekom mjeseci na oboljeli nokat.

Sustavno liječenje, koje uključuje uzimanje lijekova poput Terbinafina, Itrakonazola, ili Flukonazola, također se koristi za teže oblike. Terbinafin u dozi od 250 mg dnevno tijekom 3 mjeseca obično dovodi do izlječenja. Itrakonazol se može primjenjivati u kontinualnoj terapiji ili pulsnoj terapiji. Flukonazol se obično koristi u dužim intervalima za nokte na rukama i nogama.

Osobito ugrožene skupine

  • Osobe starije životne dobi – Slabija cirkulacija i sporiji rast noktiju povećavaju rizik.
  • Sportaši – Zbog dugotrajnog znojenja i nošenja zatvorene obuće.
  • Imunosuprimirani bolesnici – Osobe s oslabljenim imunološkim sustavom.
  • Bolesnici sa šećernom bolešću ili psorijazom – Ove bolesti povećavaju osjetljivost na infekcije.
  • Osobe u vlažnim radnim uvjetima – Kao što su konobarice ili spremačice.

Mjere prevencije

  • Održavanje adekvatne higijene – Redovno sušenje nogu i izbjegavanje vlage.
  • Nositi odgovarajuću obuću – Na javnim mjestima poput bazena i tuševa nositi sandale ili zaštitu za stopala.
  • Zaštitne rukavice – Za osobe koje rade u vlažnim uvjetima.
  • Liječenje gljivičnih infekcija stopala (atletsko stopalo) također može spriječiti širenje na nokte.

U sprječavanju gljivičnih infekcija, najvažnija je preventivna briga i pravovremeno liječenje.

POVEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA