– Ja sam Leonie Powell, gospodine Richardsone.
Guy Richardson promatrao je posjetiteljicu od glave do pete. Leonie je bila prilično visoka, kosa joj je bila glatka boje lješnjaka, oči sive i blistave. Kada bi nekomu darovala izravni pogled, taj je uvijek bio očaran. Ne stoga što bi njezine oči bile posebice lijepe, već stoga što je iz njin izvirala posebna snaga. Ona je to znala, ali nije voljela, pa je većinom držala spušteni pogled.
Danas je nosila velike sunčane naočale što su joj skrivale polovicu lica. Na sebi niie imala baš mnogo odjeće. Uski bikini prekrivala je tanka, svilena marama, vezana vrpcom među grudima. Bikini i marama bili su iste tkanine, blistavo modre i zelene.
Guy Richardson temeljito je motrio Leonie. Pogled mu je klizio njezinim zlatnosmedim ramenima, lijepo oblikovanim grudima, uskim strukom, blagim oblinama njezinih bokova sve do vitkih, dugih nogu.
Kako bi bilo da te zavedem?
