Važno je shvatiti da je krštenje, prije svega, duhovno rođenje, očišćenje od grijehova i ulazak u crkvenu zajednicu.
Na ovaj dan osoba dobija svog anđela čuvara, koji će ga voditi i štititi. Zato je važno ovoj odluci pristupiti svjesno i čistog srca.
Da biste pravilno izvršili krštenje, potrebno je poštovati niz pravila.
Priprema
Roditelji i kumovi vode razgovore sa duhovnikom, gdje se objašnjava značenje krštenja i obaveze učesnika. Po pravilu, preporučuje se krštenje bebe 40. dana nakon rođenja. Prema crkvenom predanju, do tog vremena majka djeteta dobija blagoslov da se vrati u crkvu nakon porođaja. Crkveni praznici i nedjelje smatraju se posebno blagoslovenim vremenima, ali je bolje uzdržati se od krštenja u danima posta (posebno Velikog vaskršnjeg posta).
Biranje kumova
Izbor kumova je važna odluka koja utiče na duhovno vaspitanje i moralni razvoj djeteta. U hrišćanskoj tradiciji kumovi postaju ne samo svjedoci krštenja, već i duhovni mentori. „Nebeske mame i tate” treba birati uzimajući u obzir njihovu vjeru, moralne kvalitete i spremnost da budu duhovni mentori. Dakle, postoje određene kategorije ljudi kojima se kategorički ne preporučuje ili čak zabranjuje da budu postavljeni za kumove.
Osobe koje nisu krštene ili pripadaju drugoj vjeri
Glavni uslov je da kumovi moraju biti kršteni u hrišćanskoj tradiciji kojoj dijete pripada. Lica koja ne ispovjedaju hrišćansku vjeru ne mogu obavljati duhovne dužnosti mentora.
Maloljetnici
U većini hrišćanskih denominacija, kumovi moraju biti odrasli, jer to podrazumijeva duhovnu zrelost i odgovornost za mentorstvo.
Osobe sa nemoralnim načinom života
Osoba koja vodi asocijalan način života, ima loše navike ili kriminalnu prošlost neće moći da bude primjer za dijete u pitanjima duhovnosti i morala.
Roditelji djeteta
U nekim tradicijama, sami roditelji ne mogu biti kumovi, jer se njihova uloga razlikuje od duhovnog vođenja.
Monasi i monahinje
U jednom broju vjeroispovjesti oosbe koje su položile monaški postrig ne mogu da postanu kumovi, jer je njihov život posvećen drugim duhovnim dužnostima.
Osobe pod crkvenom zabranom
To se tiče ljudi koji su izopšteni iz Crkve ili pod kanonskim krštenjem.
Važno je zapamtiti da promjena kumova nije moguća, čak i ako u budućnosti prestanu da vode pobožan način života. Jedini izuzetak je ako su promijenili vjeru i prestali da budu pravoslavni.
Odjeća
Odrasli učesnici treba da se oblače skromno. Što se tiče djeteta, za njega se priprema bijela krsna košulja koja simbolizuje čistotu i čistu odjeću, u koju se presvlači poslije pričešća. Poslije krštenja košulju ne treba prati da bi se sačuvao blagoslov. Na primjer, postoji vjerovanje da ako bolesnom djetetu stavite krsnu odjeću, ono će se brže oporaviti.
Ritualni predmeti
Pored svijeća, osvećenog naprsnog krsta i peškira, neke crkve zahtijevaju posebnu vodu za obred i ikonu. Po pravilu, o svemu ovome se razgovara unaprijed.
Sprovođenje sakramenta
Sveštenik čita molitve, blagosilja vodu, zatim tri puta potapa dijete u nju ili mu polije glavu vodom, simbolizujući smrt i vaskrsenje sa Hristom. Različite crkve mogu imati svoje specifičnosti za obavljanje ovog čina, pa se roditeljima savjetuje da unaprijed razjasne sve detalje, na primjer, koliko svijeća treba donijeti, kako se izdaje krštenica i da li je dozvoljeno fotografisanje i video snimanje.
Dalji duhovni život
Nakon krštenja važno je redovno posjećivati crkvu, učestvovati u tajnama (ispovijesti i pričešća) i živjeti po hrišćanskim zapovjestima. Dijete treba da se uči molitvi i osnovama pravoslavne vjere dok odrasta, a to je obično obaveza kumova, piše ŽenaBlic.
Krštenje je poseban trenutak ispunjen svjetlošću i ljubavlju. Važno je zapamtiti da glavna stvar u ovom ritualu nisu toliko spoljašnji atributi, već unutrašnje stanje duše svih prisutnih. Važno je da ovaj dan postane ne samo lijepa uspomena, već i topao podsjetnik da se sada pred vašom bebom otvorio svijet koji će ga naučiti čistoti srca i snazi vjere.
U nekim tradicijama, sami roditelji ne mogu biti kumovi, jer se njihova uloga razlikuje od duhovnog vođenja.
Monasi i monahinje
U jednom broju vjeroispovjesti oosbe koje su položile monaški postrig ne mogu da postanu kumovi, jer je njihov život posvećen drugim duhovnim dužnostima.
Osobe pod crkvenom zabranom
To se tiče ljudi koji su izopšteni iz Crkve ili pod kanonskim krštenjem.
Važno je zapamtiti da promjena kumova nije moguća, čak i ako u budućnosti prestanu da vode pobožan način života. Jedini izuzetak je ako su promijenili vjeru i prestali da budu pravoslavni.
Odjeća
Odrasli učesnici treba da se oblače skromno. Što se tiče djeteta, za njega se priprema bijela krsna košulja koja simbolizuje čistotu i čistu odjeću, u koju se presvlači poslije pričešća. Poslije krštenja košulju ne treba prati da bi se sačuvao blagoslov. Na primjer, postoji vjerovanje da ako bolesnom djetetu stavite krsnu odjeću, ono će se brže oporaviti.
Ritualni predmeti
Pored svijeća, osvećenog naprsnog krsta i peškira, neke crkve zahtijevaju posebnu vodu za obred i ikonu. Po pravilu, o svemu ovome se razgovara unaprijed.
Sprovođenje sakramenta
Sveštenik čita molitve, blagosilja vodu, zatim tri puta potapa dijete u nju ili mu polije glavu vodom, simbolizujući smrt i vaskrsenje sa Hristom. Različite crkve mogu imati svoje specifičnosti za obavljanje ovog čina, pa se roditeljima savjetuje da unaprijed razjasne sve detalje, na primjer, koliko svijeća treba donijeti, kako se izdaje krštenica i da li je dozvoljeno fotografisanje i video snimanje.
Dalji duhovni život
Nakon krštenja važno je redovno posjećivati crkvu, učestvovati u tajnama (ispovijesti i pričešća) i živjeti po hrišćanskim zapovjestima. Dijete treba da se uči molitvi i osnovama pravoslavne vjere dok odrasta, a to je obično obaveza kumova, piše ŽenaBlic.
Krštenje je poseban trenutak ispunjen svjetlošću i ljubavlju. Važno je zapamtiti da glavna stvar u ovom ritualu nisu toliko spoljašnji atributi, već unutrašnje stanje duše svih prisutnih. Važno je da ovaj dan postane ne samo lijepa uspomena, već i topao podsjetnik da se sada pred vašom bebom otvorio svijet koji će ga naučiti čistoti srca i snazi vjere.
