in

Iva Mili – Provincijalka

Džon Vodsvort je osećao kako mu ledene iglice prskaju u lice, a ipak je podbadao konja u još brži galop. Ova trka prosto ga je zanela. Pred oči mu je izlazio ceo život. Pa i ova beznačajna opklada, zbog koje juri kao lud, možda je samo izgovor. Izgovor za šta? Da li je to njemu dosadio život, kad je ovako ravnodušan prema opasnosti? Možda bi trebalo da odustane, bar zbog konja? To je dobra životinja, nije zaslužila da slomi vrat negde u engleskoj zabiti, na zaleđenom drumu, zato što on pristaje na glupe opklade, jer nema šta pametnije u životu da radi. Ali nije usporio već ga je podbadao još više.

Dan je u ovo doba godine, krajem novembra, prilično kratak. Već se smrkavalo, bio je i umoran, kada ođednom ispred njega iskrsnu neka prilika zamotana u tamni ogrtač. Nije ga odmah videla, ali kad ga spazi kako naleće na konju u najvećoj brzini, ona prigušeno kriknu. Dalje nije video, jer se njegov konj propeo. Dok je padao, pomislio je sa začuđujućom ravnodušnošću: “Dakle, zaista, da li je moguće da će mi ipak neka suknja doći glave?”

Međutim, posle nekoliko trenutaka nepomičnog ležanja na smrznutom blatu, ustanovio je da je još uvek živ. Živ, i sa nesnosnim bolom u nozi! Bio je besan na sebe, na tu ženu zbog koje je pao, na ceo svet!

– Gospodine, jeste li dobro?

Žena je pritrčala i nagla se nad njim.

Promrmljao je nešto neljubazno i pokušao da ustane, ne gledajući je, kada ga je bol presekao, ovog puta jače. Sada je bio još ljući. Izgleda da neće moći da se vrati na konja i nastavi dalje. Dođavola, ako je slomio nogu, to će biti gadno.

– Gospodine, oslonite se na mene, pomoći ću vam. Moja kuća je preko puta, pozvaću lekara.

Bio je toliko ljut, da nije ništa rekao, samo joj je dozvolio da mu pruži ruku i rame. Bilo je pravo poniženje skakutati na jednoj nozi do obližnje kućice. Ona se, na svu sreću, dosetila i dovela mu konja, pa se drugom rukom oslanjao na njega. Nije smeo da se ponovo penje u sedlo. Ko zna kako bi posle sišao?!

Ušli su u mračan hodnik, a onda i u salon. Stezao je zube, ali kad se nekako dokopao kreveta, bilo mu je malo lakše.


Pridruži se da bi vidio ostatak.
Uloguj se Pridruži se
Zloba 16

Zloba

Ljubav oslobadja 17

Ljubav oslobadja