Ponedjeljak, 21 srpnja, 2025

Jelena je bila vedra i nasmejana devojka koju su svi voleli, ali je i svima bilo čudno što nosi duge rukave i na 30+: Iza toga, krilo se 17 godina pakla

U današnjem članku donosim vam priču o Jeleni Dokić, ženi čiji život i karijera nisu samo niz sjajnih sportskih dostignuća, već i duboka priča o preživljavanju i neuništivoj snazi.

  • Na prvi pogled, Jelena izgleda kao uspješna i nasmijana bivša teniserka, ali iza njenog osmijeha krije se mnogo toga što naslovne strane nisu mogle pokazati. Ona je prošla kroz pravu kalvariju, borila se sa zlostavljanjem, ali je uspjela da pronađe svoj glas i digne se iznad svega.

Rođena je 1983. godine u Osijeku, u tadašnjoj Jugoslaviji, u porodici srpskog oca i hrvatske majke, u vrijeme kada je regiju zahvatio rat. Sa samo 11 godina, 1994. godine, zajedno sa porodicom preselila se u Australiju, noseći sa sobom mnogo straha, ali i velike snove. U predgrađu Sidneja, Jelena je počela razvijati svoju ljubav prema tenisu, sportu u kojem je pronašla utočište i jedino mjesto gdje je mogla biti slobodna.

Ipak, ni tamo nije bilo lako. Otac Damir Dokić, veteran rata i čovjek oštrih stavova, nije joj pružao podršku kakvu bi svako dijete trebalo da ima. Za njega tenis nije bio igra ni zadovoljstvo, već obaveza i teret. Rekao joj je da je ona njihova jedina šansa, stavljajući na nju težinu čitave porodice. Treninzi su za Jelenu bili poput kazne, greške su značile batine, a porazi poniženje. Živjela je dvostruki život – na terenu kao šampionka, a kod kuće kao preplašena djevojčica koja je skrivala modrice i ćutala.

Sa samo 16 godina, Jelena je šokirala svijet tenisa pobjedom nad tada najboljom igračicom Martinom Hingis na Vimbldonu rezultatom 6:2, 6:0. Taj trenutak bio je istorijski, ali nije donio radost u njen dom. Otac ju je hladno isključio, rekavši joj da ne dolazi kući te noći, zbog čega je prespavala na kauču u prostorijama turnira. Dok su drugi slavili njen uspjeh, ona je znala da joj je život i dalje težak.

  • Godine su prolazile, a Jelena je nastavila nizati uspjehe na terenu, ali i trpjeti brutalno zlostavljanje. Otac joj je lomio trofeje, nazivajući ih “nagradama za gubitnike”, tukao je remenom, šamarao i ponižavao. Nikada nije bila dovoljno dobra u njegovim očima. Godinama je nosila taj teret tišine, boreći se sa anksioznošću i strahovima, dok je spolja svet vidio samo tenisku zvijezdu.

godine Jelena je pronašla snagu da kaže dosta. Napustila je porodični dom i prekinula svaki kontakt sa ocem. Ipak, sloboda nije došla lako. Uslijedile su povrede, depresija, pa čak i pokušaji samoubistva. Tenis, koji joj je nekada bio spas, sada joj je postao podsjetnik na traumu koju je nosila u sebi. Ipak, 2009. godine uspjela je napraviti iznenađujući povratak i došla do četvrtfinala Australijan opena, što je bilo veliko iznenađenje za mnoge.

  • Međutim, tijelo nije izdržalo napore, pa se Jelena povukla 2011. godine u dobi od samo 30 godina. To nije bio kraj, već početak borbe za svoje mentalno i fizičko zdravlje. Slijedila je faza izolacije, gojaznosti i ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući poremećaje štitne žlijezde. Na najtežem putu unutrašnjeg oporavka, najveći neprijatelj bio joj je unutrašnji glas oca, koji joj je stalno govorio da nije vrijedna i da nije dovoljno dobra.

Iz tog mraka Jelena je pronašla izlaz u pisanju. Godine 2017. objavila je autobiografiju „Nesalomljena“, u kojoj je bez ustezanja ispričala svoju priču o 17 godina zlostavljanja. Ta knjiga nije bila samo njeno lično svjedočanstvo, već i glas mnogih djece, sportista i žena koje su se osjećale preplavljene tišinom i nemoći. Postala je bestseler i pokrenula promjene u svijetu sporta.

Danas, sa 42 godine, Jelena je transformisana. Smršala je 40 kilograma, posvetila se mentalnom zdravlju i otvoreno govori o svojim iskustvima s panikom, depresijom i online mržnjom. Ne skriva se više iza filtera i lažnih osmijeha – njen osmijeh sada je izraz prave snage. Kako sama kaže: „Preživjela sam. To je moja pobjeda.“

Iako ne viđa više oca, ima podršku majke i brata, ali rane i dalje postoje. Često sanja sebe kao malenu djevojčicu, ali se budi i utjehu pronalazi u zagrljaju svog psa, govoreći sebi: „Spasila sam se.“ Njena iskrenost dovela je do konkretnih promjena u svijetu tenisa: WTA je uvela obaveznu psihološku podršku za mlade sportiste, strože su kontrole trenera, a tema zlostavljanja više nije tabu.

Jelena Dokić nije samo bivša teniska zvijezda. Ona je simbol neuništive hrabrosti i svjetionik za sve one koji još uvijek ćute. Pokazala je da, čak i kada te slome i ostave same, možeš pronaći snagu da ustaneš, progovoriš i mijenjaš svijet. Njen najveći meč nije bio na terenu, već protiv tišine – i u tome je pobjedila. Danas, kada govori, svi slušaju, a njen osmijeh nosi poruku koju razumiju oni koji znaju koliko je teško preživjeti i ne odustati.

SLIČNE OBJAVE

- Advertisement -

Najnovije