„Žao mi je, gospođice MacKena, ali gospodin O’Brian ne može vas primiti“, rekao je vratar, spuštajući telefonsku slušalicu. Tračak iskrenog žaljenja pojavio se na njegovu licu kad je ugledao razočaranje na licu mlade žene.
Kelly ovlaži usnice. Naravno, ništa neobično! Nick O’Brian ne podnosi novinare. Njegovo ponašanje već je postalo legendarno. Uporno je odbijao njezine pismene molbe za intervju i sve njezine telefonske pozive već tri tjedna. Preostalo joj je samo jedno – da uđe nasilu!
Žurno je počela prevrtati po svojoj prostranoj kožnoj torbi.
„Budite ljubazni i predajte ovo gospodinu O’Brianu“, rekla je, izvlačeći bijelu omotnicu.
„Sigurna sam da je riječ o pogreški i da će me gospodin O’Brian vrlo rado primiti.“
Vratar je sumnjičavo vrtio glavom.
„Ne znam, gospođice“, rekao je zabrinuto. „Ne bih smio napuštati radno mjesto.“
Ipak, lice mu je poprimilo blaži izraz kad ju je bolje pogledao. Svjetla kosa padala joj je preko ramena, a njezine zelene oči gledale su ga netremice. Usne su joj bile lijepo oblikovane, a iz cijele njezine pojave izbijalo je nešto što je ostavljalo dojam krhkosti i bespomoćnosti.
„Bit će mi drago da vas zamijenim. Pretpostavljam da to neće potrajati, a ja ću se u međuvremenu pozabaviti problemima. Prošlo ljeto dobila sam crni pojas u karateu. Ništa se ne brinite!“
Vratar se značajno nakašljao. Kelly je bila veoma niska i djelovala je tako bespomoćno. Bila je odjevena veoma svečano.
Vratar je ipak uzeo omotnicu i rekao: „Ako je tako, bit ću sasvim siguran ostavim li vas ovdje kao zamjenu. Čuvajte se!“ rekao je polazeći prema dizalu i ostavljajući Kelly donekle zadovoljnom, kako mu se činilo.
