Svi oni koji sade krompir se suočavaju sa dosadnim bubama zlaticama koje moramo ručno da otklonimo ukoliko želimo ekološki proizvod bez pesticida zato Vam mi danas donosimo rešenje koje će Vam olakšati borbu sa napastima a neće ugroziti vaš prinos.
U svijetu baštovanstva malo koja štetočina izaziva toliku glavobolju kao što je to slučaj s krompirovom zlaticom. Ova sitna, ali izuzetno proždrljiva buba, svake godine pravi štetu na zasadima krompira, ponekad toliko ozbiljnu da cijela berba bude izgubljena. U našim krajevima, zbog klime i nadmorske visine, ova napast može godišnje razviti čak do tri generacije – i to sve u jednoj sezoni.
Krompirova zlatica je najaktivnija do 600 metara nadmorske visine, gdje se obično razviju dvije generacije. Međutim, ako su uslovi idealni – topli dani i dosta hrane – često se pojavi i treća generacija. Ono što ovu štetočinu čini posebno opasnom jeste nevjerovatna plodnost ženki koje mogu da polože i do dvije hiljade jaja. Ta jaja su lako prepoznatljiva po narandžastoj boji i grupisanim nakupinama sa donje strane lista.
Iako na prvi pogled djeluje nezaustavljivo, priroda ipak ima ponekog saveznika u borbi protiv zlatice. Neke životinje poput ježeva, krtica i fazana povremeno se hrane ovom bubom. Takođe, postoje i korisni insekti – kao što su grabežljive stenice – koje ciljano napadaju jaja ove štetočine. Jedan od najefikasnijih prirodnih metoda jeste korišćenje gljivice Beauveria bassiana, od koje se prave biološki preparati za suzbijanje zlatice.
Ali borba ne staje tu. Da bi se spriječilo njeno masovno pojavljivanje, najbolje je krenuti s preventivnim mjerama još u rano proljeće. Osnovno pravilo u baštovanstvu jeste plodored – krompir nikada ne treba saditi na istom mjestu najmanje četiri do pet godina zaredom.
Jedna od zanimljivih i efikasnih metoda jeste pravljenje zamki od kore krompira. Uzmu se čašice od jogurta, napune se svježom korom krompira i zakopaju između redova. Važno je da rub čašice bude u ravni sa zemljom. Nakon nekoliko dana, čašice se pregledaju, a ulovljene zlatice se odstrane. Ove kore treba redovno mijenjati čim se osuše.
Još jedan jednostavan, ali koristan trik je korišćenje trule lukovine. Prilikom sadnje, pored krompira se može staviti malo ove lukovine koja, kad počne da se raspada, ispušta jak miris koji zlatice ne podnose. Isto djelovanje imaju i druge biljke jakog mirisa – ren, kamilica, pasulj – koje mogu biti posađene u blizini.
Posebno zanimljivo rješenje dolazi od borovine. Naime, zlatice ne podnose miris četinara, pa se između redova krompira mogu posuti usitnjene borove iglice ili kora. Takođe se može pripremiti i tečni preparat od borovih iglica, kojim se prskaju biljke.
Kopriva, sa svojim žarećim dlačicama, takođe ima zaštitnu ulogu. Može se posaditi oko krompira kako bi spriječila zlatice da se zavlače u zemlju tokom najtoplijeg dijela dana.
Još jedan neobičan, ali veoma efikasan metod jeste preparat napravljen od samih zlatica. Skupe se odrasli insekti, potapaju se u vodu i ostave sedam dana da fermentišu. Dobijeni koncentrat se koristi za prskanje, ali uz oprez – mora se razblažiti vodom kako ne bi došlo do spaljivanja biljaka. U početku u omjeru 1:1, a kasnije i više, u zavisnosti od reakcije biljaka.
Ne treba zaboraviti ni stari recept s pepelom – 2 kg pepela se rastvori u 10 litara vode, a zatim razblažuje za prskanje u odnosu 1:10. Osim toga, dobri rezultati su postignuti i korišćenjem preparata na bazi listova duhana ili topole.
U borbi sa krompirovom zlatom najvažnija je upornost i pravovremenost. Kombinacijom preventivnih mjera i prirodnih preparata moguće je zaštititi zasad bez upotrebe teških hemikalija. A kada dođe vrijeme berbe, bićete ponosni jer znate da ste plodove sačuvali mudro i prirodno.
