Vanesa Van Edvards je autorka bestselera Captivate: The Science of Succeeding with People i osnivačica platforme Science of People, na kojoj podučava društvene vještine zasnovane na nauci.
Predavala je na prestižnim univerzitetima poput Harvarda, MIT-a i Stenforda, a njen Jutjub kanal broji više od 66 miliona pregleda.
S obzirom na naučnu pozadinu njenih savjeta, mnogi ih roditelji sve češće primjenjuju u svakodnevnom životu.
1. Trik s plaštom za više samopouzdanja
Prvi savjet odnosi se na govor tijela. Djeca treba da zamisle da nose plašt svaki put kada ulaze u prostoriju. To znači uspravna ramena, podignutu glavu i siguran korak. Riječ je o varijanti poznatog “moćnog poziranja”, čija efikasnost je dokazana naučnim istraživanjima.
Jedno istraživanje sa Univerzieta Martin Luter pokazalo je da su djeca koja su zauzimala dominantne poze bila samopouzdanija i motivisanija za školske zadatke.
Uspravno držanje pomaže djeci da vjeruju u svoje sposobnosti.
2. Rukovanje koje povezuje
Van Edvards savjetuje da djecu naučite pravilnom rukovanju: ruka ispružena s palcem prema gore, uz stisak poput držanja bejzbolske loptice. Istraživanja pokazuju da rukovanje može da podstakne oslobađanje oksitocina, hormona koji doprinosi stvaranju osjećaja povezanosti i povjerenja.
Iako se rukovanje možda čini kao zastarjela navika, zapravo pomaže djeci da lakše uspostave kontakt i stvore pozitivan utisak. Za djecu iz spektra autizma ili onu sa senzornim izazovima, prihvatljiva je alternativa poput mahanja ili verbalnog pozdrava.
3. Pogled u oči pretvoren u igru
Umjesto apstruktnog savjeta “uspostavi kontakt očima”, Van Edvards preporučuje da se dijete podstakne da pokuša da otkrije boju očiju osobe s kojom razgovara. To pretvara kontakt očima u znatiželjnu igru, a ne u nelagodno očekivanje.
Stručnjaci naglašavaju da je kontakt očima ključan za emocionalni i jezički razvoj.
Međutim, kod neurodivergentne djece, pogled u oči može da bude previše intenzivan. U tom slučaju, dovoljno je da gledaju u nos ili usta sagovornika. Poenta je u stvaranju povezanosti, a ne u savršenom ponašanju, prenosi B92.
Psiholog dr Pol Švarc upozorava da više od polovine djece koja imaju emocionalne ili bihevioralne poteškoće nema prijatelje niti zna kako da se uključi u društvo.
Djeca uče posmatrajući odrasle, zato im je važno ponuditi konkretne, jednostavne i lako primjenjive strategije.
Cilj nije oblikovati ih po istom obrascu, već im pružiti alate koje mogu da prilagode svom karakteru i osjećaju sigurnosti.
Ove tri vještine možda neće riješiti sve roditeljske brige, ali mogu da pomognu djeci da se osjećaju sigurnije u svijetu koji često traži više od pukog znanja.
U vremenu kada mnoga djeca odrastaju uz ekrane, važno ih je naučiti kako samouvjereno da zakorače u prostoriju, ostvare kontakt s drugima i ostaviti dobar prvi utisak. To nisu samo socijalne vještine, već osnovne životne vještine koje će im koristiti kroz cijeli život.
