Snove siromašne studentice Andrijane o šarmantnom liječniku Ernestu okrutno je prekinuo njezin šef, ozloglašeni zavodnik…
Odlomak:
Tog dana neprestano je kišilo. Sivo, olovno nebo razastrlo se nad gradom poput tamne koprene, a hladan jesenji vjetar raznosio je kišne kapljice koje su jednolično rominjale po krovovima i zamagljenim prozorskim oknima.
Ernest, mladi sveučilišni nastavnik, usredotočio se na tekst svog rada koji je brižljivo upisivao u računalo. Bilo je predvečerje pa je gorjelo svjetlo. Zaboravio je navući zastore.
Predano i marljivo je radio uvjeren da uspjeh neće izostati. Ambiciozni liječnik želio je u životu postići nešto više od uobičajenog, rutinskog posla u nekoj bolnici ili maloj provincijskoj ambulanti.
Trgnuo se tek kad je dvaput uzastopno odjeknulo zvono na ulaznim vratima.
Tko bi to mogao biti? Ne očekujem nikakav posjet Ili ipak? Da nisam zaboravio neki dogovor – prostrujalo mu je mislima dok je nekoliko djelića sekunde neodlučno sjedio na stolcu nagnut prema monitoru računala.
Zvono je ponovno odjeknulo. Nevoljko je ustao, zavezao kućni ogrtač i nagonski prošao rukom kroz plavu kovrčavu kosu koja je njegovom licu davala dječački izgled.
Ovaj je zbilja uporan, pomislio je dok je išao prema vratima i pogledom okrznuo svoj lik u zrcalu dok je netko treći put nestrpljivo pritiskao zvonce.
– Odmah – užurbano je doviknuo i ubrzao korak.
Otvorio je vrata i ne provjeravajući tko je.
Iznenadio se kad je ugledao djevojku mokre crne kose koja joj se spuštala niz ramena. Nije je odmah prepoznao.
Konačno, nije baš blistala u ovom mokrom izdanju.
Upitno se zagledao u iznenadnu posjetiteljicu i površno je odmjerio od glave do pete. Prije nego što ju je upitao što želi, progovorila je molećivim glasom.
