I kad bi na to sve pomislila, a iako je to jenjavalo kako je vrijeme prolazilo, ipak vjerovala je da nikad neće potpuno nestati. Kao ni nepovjerenje u ljubav.
Još se sjeća majčinih riječi na sprovodu koje su je zaboljele jer je mislila, unatoč svemu, da nitko ne zaslužuje zbog preljuba baš smrt:
– Ne želim nikome smrt, ali znaš, dijete moje, kako se kaže -svatko dobije ono što zaslužuje.
Često su joj pred oči dolazile baš slike sa sprovoda. Thomasovi očajni roditelji, zbunjeni kad su nju vidjeli ipak tužnu, ali i Sarahina majka koja joj je poslije svega rekla da joj je žao.
Sad više nije ni znala je li bol zbog smrti njega i Sarah bila jača
Cijeli roman “Ljubav ne treba skrivati”»
