Zora poslije smrti dečka i njegove ljubavnice odlazi čak u drugu zemlju. Ne želi se više ni za koga vezati, jer ne vjeruje u ljubav….
Bila je u godinama kad se morala odlučiti da li ostati ovo raditi cijeli život, i konačno hoće li to moći, ili bi trebalo razmišljati i o promjeni za koju i nije bilo baš previše vremena. Iako je sa svoje trideset i dvije godine izgledala mnogo mlađe, biološki se sat nije mogao ni zaustaviti ni prevariti.
Imala je ona nekih ponuda i ovdje u Kanadi, ali ona je željela, što svjesno što nesvjesno, vratiti se kući. A to je bio samo New York.
Tek bi se u takvim razmišljanjima nasmijala sjetivši toliko često ponavljane misli – kako se zločinac ipak vraća na mjesto zločina.
Ni sad, a toliko je godina tomu prošlo, nije mogla shvatiti kako je bila toliko slijepa, kako je mogla Thomasu tako bezrezervno vjerovati, kako nije ama baš ništa primijetila, a svi njezini su to znali i pitali se sigurno ne jednom – kad će konačno i ona progledati.od spoznaje koju je tek tada saznala – da su njih dvoje bili u vezi više od godine dana. Da to čak i nije bio samo flert, da bi se oni, možda, i vjenčali, samo su tražili pravi trenutak da i njoj to kažu. No, čak je ni to nije toliko mučilo koliko i ono drugo – da je Thomas bio, zapravo, ženskar koji se nije niti mogao, a vjerojatno ni htio lišiti toga zadovoljstva da zavodi sve što je nalikovalo na žensko, kako bi joj kasnije govorila Mia, njezina prijateljica koju je voljela, ali koja je ipak bila brbljavica. Nastavak na broju 2…
