U današnjem članku donosimo priču o Miši Kovaču, umetniku čiji život nije bio samo niz pesama, koncerata i ovacija, već i duboko lična saga ispunjena gubicima, ljubavima i teškim iskušenjima.
- Njegov put kroz vreme može se uporediti sa baladom koja tiho odzvanja, sa emocijama koje diraju svaku dušu. Mišo nije bio samo muzičar – bio je simbol jednog doba, čovek koji je na sceni sijao, dok se iza kulisa borio sa demonima, tugom i nadom da će pronaći mir.
Mišo Kovač je u svojoj bogatoj karijeri prošao kroz sve uspone i padove koje jedan čovek može doživeti. Od prvih hitova do trenutaka potpune tišine, od ljubavi koje su mu davale snagu do izdaja koje su ga slomile, njegov život podseća na putovanje kroz vreme u kojem se sreću i radost i bol. Svaka pesma koju je otpevao nosi deo njegove duše, a svaki stih deo njegovih sećanja.
Tri braka obeležila su njegov život, ali je samo jedna ljubav bila ona prava, velika i fatalna. Prvi brak sa Ljubicom Komadinom bio je kratak i neprimetan, bez dece, završio se tiho i bez velike priče. Ljubica je kasnije nastavila svoj život daleko od Miše, dok je on krenuo putem koji ga je vodio ka sudbinskom susretu. Godine 1970. upoznao je Anitu Baturinu, tada mladu devojku koja je ponela titulu Mis teen Jugoslavije. Njihova ljubav planula je iznenada, prkoseći svima, a tri godine kasnije stali su pred matičara, puni nade i strasti. Zbog nje je ostavio prvu suprugu, a ona je napustila roditeljski dom kako bi bila s njim. Njihova zajednica bila je poput filmske priče, ispunjena uzbuđenjem, nežnošću, ali i nemirima.
U toj ljubavi rođena su deca, Ivana i Edi, a Mišo je često govorio da su mu oni najveća radost. Anita ga je pratila na svim putovanjima, bila uz njega kada je trebalo snositi teret slave, ali je život imao drugačije planove. Velike emocije često nose sa sobom i velike lomove, pa je tako i njihova bajka polako počela da se raspada.
- Najveći bol u njegovom životu stigao je u aprilu 1992. godine, kada je tragično izgubio sina Edija, koji je imao samo 17 godina. Okolnosti nikada nisu do kraja razjašnjene, a taj gubitak ostavio je neizbrisiv trag na Miši. Čitav region delio je njegovu tugu, jer su svi znali koliko mu je porodica značila. Tada je prvi put pokazao koliko je ranjiv, čovek koji je godinama donosio radost kroz pesmu ostao je bez svog najdragocenijeg glasa – glasa sina. Anita se okrenula veri, tražeći utehu u molitvi, dok je Mišo ćutao, tražeći snagu u sebi. Njihova ćerka Ivana, pogođena bolom, zapala je u teške životne borbe, ali je vremenom pronašla izlaz, zahvaljujući sopstvenoj hrabrosti i podršci porodice.
U mračnom periodu upoznao je Silviju Conte Calvi Marković, astrološkinju trideset godina mlađu, koja mu je pružila utehu kada niko drugi nije znao kako. Njihova veza trajala je šest godina, obeležena životom u španskom gradu Malagi, daleko od svega što ga je podsećalo na tugu. Ipak, kada se vratio u Hrvatsku, ljubav se ugasila, a Mišo je ponovo ostao sam. Činilo se da ni nova sreća ne može izbrisati bol iz prošlosti.
Godine 1999. desio se najteži trenutak, kada je pokušao da sebi oduzme život. U svom zagrebačkom stanu pucao je sebi u grudni koš. Metak je čudom zaobišao srce, a Mišo je uspeo da dođe do telefona i pozove menadžera, govoreći šta se dogodilo. Tada je svet video da se iza njegovog osmeha krije beskrajna tuga. Niko nije slutio koliko je duboka bila njegova bol. To nije bio prvi put da se suočio sa smrću – još 1971. godine preživeo je stravičnu saobraćajnu nesreću kod Zadra, iz čijeg su ga smrskanog automobila vatrogasci izvlačili satima. Od tada je pustio brkove, skrivajući ožiljak na glavi, a taj izgled postao je njegov zaštitni znak.
Uprkos svemu, život mu je doneo novu šansu. Godine 1998. upoznao je Lidiju, ženu koja će mu doneti mir i oslonac. Susreli su se na koncertu u Zagrebu, a dve godine kasnije tiho su se venčali, daleko od očiju javnosti. Lidija je postala njegova snaga, prateći ga na svim koncertima, čuvajući ga i pružajući mu ljubav koja mu je bila potrebna. Iako ih deli razlika u godinama, njihova veza ostala je čvrsta i ispunjena poštovanjem.
Danas, Mišo Kovač i dalje izaziva emocije gde god se pojavi. Njegove pesme su himne ljubavi, tuge i ponosa, a njegov život priča o čoveku koji je preživeo ono što bi mnoge slomilo. Uprkos tragedijama i gubicima, izgradio je novi početak. Njegova snaga i muzika ostaju simbol vremena koje se pamti, a njegova priča i dalje inspiriše generacije koje ga slušaju sa istim žarom kao nekada