Roditelji imaju najveći uticaj na to kako se djeca razvijaju i šta će usvojiti kao dio svog karaktera i navika, zato pazite na ponašanje kad ste s njima, jer djeca upijaju baš sve od vas.
Djeca su poput sunđera: sve što roditelji rade – bilo svjesno ili nesvjesno – ima ogroman uticaj na njih.
Zato je važno da roditelji paze ne samo na svoje riječi, već i na djela. Jer mali posmatrači uvijek uče, čak i kada toga nismo svjesni.
Nevjerovatno lako usvajaju obrasce, navike i ponašanja – i to najviše samo što posmatraju svoje roditelje. Upravo je to ključni dio njihovog “posla” dok odrastaju: uče iz onoga što vide i osjete od odraslih koji ih okružuju.
Ako ste ikada slučajno izgovorili neku neprimjerenu riječ, znate koliko brzo djeca mogu “posaditi sjeme” i ponoviti tačno ono što su čula – često u najnezgodnijem trenutku.
Evo nekoliko ključnih životnih lekcija i ponašanja koje djeca upijaju od svojih roditelja:
1. Ranjivost
Jedna od najvažnijih vještina u životu jeste sposobnost izražavanja osjećanja riječima i njihovo konstruktivno dijeljenje s drugima. Ovaj proces počinje u porodici.
Roditelji pomažu maloj djeci da imenuju svoje osjećaje, ali važno je i kako odgovaraju na njih. Ako su roditelji slušali šta osjećamo ili su nas samo zatrpavali naredbama i beznačajnim komentarima, to ostavlja trag. Djeca koja odrastaju u okruženju gdje se zanemaruje ili ignoriše njihova emocionalna potreba često nauče da potiskuju svoja osjećanja.
2. Maniri
Jednostavne stvari poput “molim” i “hvala” djeca uče od roditelja. Oblikovanje uljudnosti, poštovanja i zahvalnosti ključno je za njihovo ponašanje.
Ako roditelji pokazuju brižnost i topli pristup prema drugima, djeca će to ponoviti. Elen Kamaras, lajf kouč, ističe kako roditelji svojim primjerom mogu najbolje naučiti djecu osnovnim manirima.
3. Briga i anksioznost
Ako roditelji često brinu o najgorim mogućim scenarijima, čak i kada je sve u redu, djeca taj obrazac preuzimaju i usvajaju. Anksioznost postaje dio njihovog pogleda na svijet. LuLu Palmer, savjetnica, objašnjava kako roditeljski strah može oblikovati djetetove sopstvene brige.
4. Osjećaj krivice
Kritika ili osuđivanje djece u situacijama kad pogriješe može stvoriti dugotrajan osjećaj krivice. Takve misli se često pretvore u unutrašnji glas koji stalno ponavlja: “Nisam dovoljno dobar”.
5. Kako voljeti
Djeca uče šta je ljubav i kako se izražava posmatrajući roditelje. Da li su roditelji pokazivali nježnost, poštovanje i toplinu ili su se češće sukobljavali i kritikovali? To oblikuje djetetovo shvatanje ljubavi i odnosa.
Ričard Drobnik, licencirani socijalni radnik, naglašava kako roditelji svojim ponašanjem oblikuju djetetovu percepciju ljubavi i međuljudskih odnosa.
6. Kako oblikujemo svoje stavove
Ako roditelji često osuđuju druge – zbog izgleda, ponašanja ili bilo kojeg drugog razloga – djeca će taj obrazac lako preuzeti. Način na koji roditelji govore o drugima postaje osnov za to kako djeca kasnije procijenjuju sebe i ljude oko sebe.
7. Kako biti voljen
Djeca uče ne samo kako da vole, već i kako da prihvate ljubav. Ako roditelji pokazuju nježnost, podršku i toplinu, djeca se osjećaju sigurno i voljeno.
Međutim, ako u porodici postoji puno nesuglasica, emocionalna distanca ili nedostatak pažnje, djeca često razvijaju odbrambene mehanizme koji kasnije mogu otežati odnose.
8. Otpornost
Otpornost je jedna od ključnih vještina za srećan i ispunjen život. To je sposobnost prilagođavanja i oporavka nakon teških iskustava, uz zadržavanje samopouzdanja.
Elen Luborski, Ph.D., psihološkinja, tvrdi da roditelji koji pružaju djeci povjerenje i podstiču ih da sami donose odluke, pomažu im da razviju otpornost i samopouzdanje u suočavanju s izazovima.
Roditelji pomažu djeci da razviju otpornost kada im pokazuju povjerenje u njihove sposobnosti i podstiču ih da sami pronađu rješenja za izazove. Kada dijete osjeti da ga roditelji podržavaju, ali mu dozvoljavaju da istražuje sopstvene mogućnosti, stvara bazu za vjeru u sebe.
Isto važi i za riječi. Kada roditelj slučajno izgovori neku “zabranjenu riječ”, dijete je brzo ponavlja kako bi provjerilo reakciju. Način na koji roditelj reaguje određuje koliko će ta riječ ili ponašanje dobiti na važnosti. Djeca posmatraju svaku reakciju i kroz to uče kako da se nose s okolinom, prenosi Superžena.
