Elegantni sportski automobil naglo se zaustavio uz oštro škripanje kočnica. Iz njega iziđe ljutita djevojka duge plave kose omotane rupcem krvavocrvene boje kao i automobil. Hladni zimski vjetar ošine je po licu i natjera joj krv u blijede obraze. Bijesno je zalupila vratima i potrčala uz stubište zgrade u tjudorskom stilu. Diana Lucas nikad nije prikrivala svoj bijes. Ulazna vrata te pomalo smiješne građevine bila su otvorena. Kuća se nalazila usred privatne šume na samom rubu zelenog pojasa oko Londona, samo pola sata udaljena od grada. Je li se od Charlesa Lucasa moglo očekivati da živi negdje drugdje?
Bilo bi pretjerano nazvati ga milijunašem, ali da je bio bogat i moćan, u to nije bilo sumnje. Diana se u to upravo bila uvjerila. Gurnula je vrata prostranog predvorja i naišla na slugu koji je upravo tuda prolazio.
Zapitala ga je bez okolišanja: – Je li otac kod kuće?
Brentford je već dugo radio kod Lucasovih i odmah je nanjušio
– U knjižnici je, gospođice Diana… S njim je gospodin Charlton…
Djevojka bez oklijevanja priđe teškim drvenim vratima i otvori ih. Na pragu se zaustavi i odmjeri dvojicu muškaraca za masivnim pisaćim stolom. Prekinuti u poslu njezinim bučnim ulaskom, iznenađeno su podigli poglede. Jedan ustane, a onaj drugi, opuštenih ramena, zapilji se u uljeza te se činilo kao da su im se pogledi, poput snopova nabijenih elektricitetom, sreli u sredini sobe.
– Što je, Diana?
Dubok, zvučan glas samo je malo odavao sjevernjački naglasak. Premda je sav bio zaokupljen gomilanjem bogatstva, Lucas nije zanemarivao male stvari koje su mu život činile ugodnim. Diana za sobom zatvori vrata i priđe stolu. Vitak mladić u dobro skrojenom odijelu uzvrpolji se.
– Dopustite da odem…
Lucas ga zaustavi kretnjom ruke.
– Još nismo završili. Ostani…
Gerald Charlton prijeđe pogledom s oca na kćer.
– Možda ipak…
Diana mu dobaci brz pogled.
– Neće biti na odmet da i ti saznaš kakav ti je budući tast.
