Kristina ostade sama. Zamišljeno je posmatrala vrata koja je Leontina, u žurbi, ostavila otvorena, a onda im priđe i polako ih zatvori. Bila je ozbiljno zabrinuta za sestru. Željela je da joj pomogne, a nije znala na koji način to da učini.
Na sedamnaestom spratu oblakodera od stakla i betona, u srcu Levistauna u Montani,nalazile su se poslovne prostorije firme “Belden Korporejšn”. Vlasnik firme, Bendžamin Belden, upravo je razgovarao sa svojom povjerljivom poslovnom sekretaricom, Leontinom Vegoner, u svojoj luksuzno uređenoj kancelariji. Bendžamin Belden bio je pedesetogodišnjak potpuno bijele kose, mirnog inteligentnog pogleda, smeđih,pametnih očiju, snažno građen, srednje visine, uvijek glatko obrijan i uvijek u elegantnom, skupom odjelu. Njegova mlada i ćutljiva sekretarica, preozbiljna za svoje godine, bila mu je i simpatična ne samo kao njegova službenica, nego i kao nesretna djevojka koja je u mladosti doživjela tešku tragediju, ali koja svoju neizmjernu tugu postojano, hrabro nosi, ne opterećujući nikoga pričama o sopstvenom nesretnom životu.
Ljubav nema pravila
