Darius je izabrao svoje mjesto isto svake nedjelje. Dovoljno blizu da uhvati njen miris samo od sjedenja iza nje u crkvi. Ćekao je na to. Znajući što će doći, jer je bio upoznat sa njenim izborom parfema. Meka esencija ljubičica plutala je prema njemu, njena delikatna slatkoća koja se miješa i smirujući odjednom. Uživajući u trenutku kada je mogao privući čak i najmanji dio nje u sebe, Darius se upustio u jednostavno zadovoljstvo. Daje udišem. Vrat joj je bio najdraži. Volio je gledati mjesto na kojem joj se kosa u boji kave razvukla sa svega nekoliko pramenova. Prepuštajući se divljim snovima o njoj, zamislio je kako će izgledati sa svim tim slavnim valovima koji se prelijevaju po njenom blijedom, golom tijelu. Kako će ga četkati u stranu i usnama staviti na to mjesto koje je tako želio upoznati. Pomislio je na pobjedu kako bi je posve posjedovao. Njenog mekog, plemenitog tijela ispod njegova tvrdog, zapovjednog, prihvaćajući ga unutra kad ju je uzme.
Željeti je tako loše nije bilo ništa novo. Dugo je poznavao taj osjećaj. Marianne je bila Darijevo savršenstvo. Marianne bi mogla biti savršena, ali otac joj je bio idiot. Gospodin George bio je slab čovjek. Nakon smrti svoje supruge pretvorio se u piće i doveo ih do propasti svojim pićem i kockanjem. U tempu kojim je krenuo, Darius je shvatio da će očevo podrijetlo dobro odgovarati njegovim planovima bez obzira. Budući da je bio strpljiv čovjek, Darius nije mislio da će morati čekati mnogo duže. Njezin otac bi se za to pobrinuo.
Dlaka na stražnjem dijelu njezina vrata bila joj je prorijeđena i znala je. Oči su mu bile uprte u nju. Opet. Marianne se osvrnula oko sebe čim je služba završila. Da svakako. Stajao je tamo i zurio – njegove tamne oči dozivale su je da se susretne s njegovim pogledom. Njezin je otac pristojno kimnuo na njega.
Already a member? Log in here
