– Ne bojim ga se – Brenda je jedva prošaputala.
– Da sam na tvojem mjestu… – majka joj se značajno osmjehnula. – S ponosom bih mu pokazala tko sam. Za neke poteze u životu treba hrabrosti, a ti je imaš u izobilju. Znam da me nećeš razočarati – majka ju je uhvatila za ruku.
– Neću – Brenda je tog trenutka donijela odluku.
– Kada je predstavljanje knjige? – upitala ju je.
– Sutra – majka je blago rekla.
– Ići ćemo – obećala joj je Brenda.
– Nisam ni sumnjala u to – majka ju je ponosno pogledala.
– Ti i ja… – pogled joj je zablistao.
– Ti si sve ono što sam ja željela biti, a nisam mogla zbog okolnosti koje su me spriječile. Tako sam ponosna na tebe – majka je rekla tiho.
– Još samo… – nije dovršila rečenicu. Brenda je znala na što ona misli. Njena je majka žarko željela da joj karijera ne bude na prvom mjestu. Za nju je bilo nepojmljivo da netko tko ima dvadeset osam godina nema ozbiljnu vezu, a ona nije željela biti s nekim samo da ne bude sama. S tim se majka odavno trebala pomiriti. Je li ovaj njen potez očajnički potez da nešto promijeni? Sumnjala je u to. Nick je imao zaručnicu. Čak i da je željela, nikada se ne bi usudila stati između nekog para, a ona za to neće ni imati prilike. Onako kako je Nick nije prije primjećivao, neće ni sada. Znala je da se neke stvari nikada ne mijenjaju. Učinit će majku sretnom, a Nick je neće ni primijetiti. Ali ona njega hoće. Na samu pomisao da će ga susresti srce joj je snažno zalupalo u grudima.
– Sve u svoje vrijeme – Brenda joj je odgovorila
– Nemoj me tjerati da tražim lažne izgovore -napomenula joj je.
Njena je majka odustala. Smatrala je da je to jedini ispravan način da nastave razgovor. Poznavala je Brendu. Naljutit će se, a to nijedna od njih dvije nije željela.
-Neću – Brenda je čula odgovor.