in

Oluja emocija

Amanda je znala da će doći do žestoke borbe. Artur je navikao da uvijek bude po njegovom. Od trenutka kada se njegov otac povukao i prepustio mu kompaniju, on je sprovodio svoju volju. Neće se predati lako ni ovog puta.

„Ostin je pirat“, rekla je Lizi. „Nemilosrdan i beskrupulozan.“

Njena sekretarica koja joj je bila i bliska prijateljica, nasmijala se zagonetno. „Možda je tako“, složila se. „Ali, postoji jedno pravilo. Moćni i beskrupulozni muškarci privlače žene. Oni su u stanju da lako zavedu žene koje su usamljene i posvećene samo poslu.“ „Ako misliš na mene, varaš se. Ja sam otporna na takve.“

I protiv svoje volje pogledala je ponovno u fotografiju. Već mjesecima, Liza joj govori da treba da se uključi u društveni život i nañe nekog pristojnog muškarca koji bi joj izmijenio njen usamljenički život. Ali, ona još nije bila spremna za tako nešto. Prošlo je godinu i po dana od Davidove smrti. Možda bi i trebalo da nañe nekog čovjeka, da ima nekog s kim bi izašla ponekad i s kim bi podijelila tugu i radost. No, to sigurno neće biti Rojs Ostin. Nikad!

Upravo da je jedini muškarac na svijetu, on ne bi došao u obzir.

„Taj čovjek izgleda veoma privlačno“, dodala je Liza. „Vas dvoje imate mnogo zajedničkog.“

„Da li misliš na to što smo roñaci preko mog pokojnog muža?“ Nasmijala se Amanda ironično. „Ili misliš na to što ćemo oboje biti učesnici rata koji on namjerava da započne?“

Bila je jedino dijete svojih roditelja koji su poginuli u avionskoj nesreći prije nekoliko godina. Prihvatila je porodicu svog muža kao sopstvenu porodicu. Njena četvorogodišnja kćerka bila je mezimica u toj porodici i Amanda ne bi dozvolila nikome da je ugrozi. Naravno, Liza se samo šalila. Znala je to. Rojs Ostin bio je crna ovca u toj porodici. Takva ličnost ne bi nikada mogla da je zainteresuje, bez obzira na njegovu privlačnost i sposobnost. „Ne mogu da shvatim kako taj čovjek može da radi protiv interesa porodice iz koje je potekao“, dodala je zamišljeno
Možda to i ne bi trebalo da je čudi, pomislila je. Njegova majka bila je odbačena od porodice još prije njegovog roñenja. On nikada nije imao priliku da upozna porodicu i da se zbliži s njom. Čula je da je Ostin pokušao da stupi u vezu sa svojim bolesnim djedom prije godinu dana, ali, čula je i to da ga je grubo odbila Arturova arogantna žena.

Potisnula je brzo sažaljenje koje je u tom trenutku osjetila. On nije kriv za ono što se dogodilo izmeñu porodice i njegove majke. Ipak, to nije opravdanje za ovo što je sada namjeravao. Bila je to osveta, tu nije bilo dileme.

„Možda je u pitanju čisto poslovna mahinacija“, rekla je Liza. „Znaš i sama kako stojimo.“ „Da.“ Amanda je klimnula glavom. „Interesne rate vraćaju se sutra na osamnaest procenata. Idem sada kod Artura.“ Nije se iznenadila kada je u Arturovoj kancelariji zatekla njegovu ženu, Milisent. Ta mršava, sjedokosa žena često je navraćala u kancelariju svog muža da bi iskalila svoj vječiti gnjev. Amanda je klimnula glavom učtivo u znak pozdrava mada je znala dobro da je ta žena ne podnosi. Zatim je sjela u udobni naslonjač i mahnula novinama. „Pretpostavljam da si već vidio ovo, Arture“, rekla je. Visoki, proćelavi čovjek, jakih obrva, namrštio se i opsovao ljutito. „Kakva mati, takav sin“, prokomentarisala je Milisent. „Kami Jejts bila je oduvijek bitanga. Sva sreća što je otišla s onim cirkusanerom. Mislili smo da ćemo biti mirni. A sada, evo tog njenog kopileta da nam zagorča život!“

Artur se, bez sumnje, slagao sa svakom riječi svoje žene. Ali, nije bio za to da se ona miješa u sve to.

„U pravu si, draga“, rekao je. „No, treba da znaš da on neće moći da sprovede svoje namjere.

Prepusti to meni, a ti idi u kupovinu. To si namjeravala, zar ne? Pag i Merilin Vitni dolaze na večeru i…“

„U redu“, namrštila se Milisent. „Ne treba ništa dalje da mi objašnjavaš. Znam dobro da osjetim kada sam nepoželjna.“ Okrenula se i izašla gnjevno iz kancelarije. Artur je uzdahnuo. „Amanda, hajde sada, podnesi mi izvještaj“, obratio se mladoj ženi.

Nakon završenog sastanka sa Arturom, Amanda je sjela kraj telefona da bi obavila razgovore sa članovima upravnog odbora i najvažnijim akcionarima.

U pola pet Liza je zavirila u kancelariju. Amanda je bila iznenañena kako je vrijeme brzo prošlo. Istovremeno je osjetila poznati bol zbog praznine koju je uvijek osjećala petkom poslijepodne.


Cijeli roman “Oluja emocija”

Pozdravi me, ljubavi 15

Pozdravi me, ljubavi

Robyn Donald, Pritajena čežnja 16

Robyn Donald, Pritajena čežnja