Otac Gojko Perović, protojerej-stavrofor Srpske pravoslavne crkve, paroh pri Crkvi Svetog Đorđa u Podgorici, kao i arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski, dugogodišnji je duhovni vodič mnogim vernicima. Njegove reči i saveti su veoma cenjeni i poštovani među vernicima, jer njegova duhovnost i iskustvo duboko inspirišu i pomažu ljudima da se nose sa životnim izazovima. Ovoga puta, otac Gojko osvrnuo se na veoma važnu temu koja je zabrinula mnoge ljude, a to je pitanje: da li se gresi naših predaka prenose na nas?
Mnogi ljudi, posebno oni koji su pošteni i dobri, koji se suočavaju sa životnim teškoćama, često se pitaju da li je njihova patnja posledica grehova njihovih predaka. U trenucima kada se čini da sreća izmiče i kada se suočavaju sa problemima koji se čine bez izlaza, ljudi imaju tendenciju da veruju kako plaćaju cenu za grehe koji nisu njihovi, već su utemeljeni u prošlim generacijama. Ovo pitanje je duboko ukorenjeno u ljudskim verovanjima i često izaziva unutrašnju borbu i nesigurnost, posebno kod onih koji osećaju da su se trudili da žive pošteno i u skladu sa verom.
Otac Gojko, međutim, smatra da ovakva razmišljanja ne bi trebalo da opterećuju savest vernika. On objašnjava: “To ne bi trebalo da nas opterećuje. Ako nešto postoji, to samo Bog zna. Naša vera tvrdi da ne ispaštamo grehe predaka. Svako ko se krstio, započeo je novi život. Sve što je bilo pre, kroz gene i krv, opere se u vodi krštenja.” Ovaj stav je ključan, jer prema pravoslavnom učenju, krštenje nije samo čin obeležavanja početka života u veri, već i duboko duhovno očišćenje od svega onoga što dolazi od prethodnih generacija. Kroz krštenje, vernik započinje novi put, oslobođen od tereta prošlih grehova, jer se veri daje nova šansa za čist i pravedan život.
Otac Gojko je naglasio da ljudi ne treba da brinu o tome da li se prenose grehovi njihovih predaka jer su, kako kaže, u veri i životu, svi ti tereti oprani kroz krštenje. “Zato niko ne treba da opterećuje svoj život na taj način,” rekao je on, ističući da je važno da se vernici oslone na svoju veru i da ne dozvole da ih prošlost stegne i ograniči.
Što se tiče pitanja blagoslova ili prokletstva koje mogu postojati u okviru porodice, otac Gojko podseća da je to pitanje Božije volje, o kojoj mi kao ljudi nemamo potpuni uvid. “Da li postoji blagoslov ili prokletstvo na porodicu, to je pitanje Božije volje, a mi to ne možemo ispraviti. Ono što možemo je da živimo pobožno,” objašnjava otac. Njegovo stajalište je da ni pojedinac ni porodica ne mogu menjati Božije odluke, ali mogu raditi na tome da žive život u skladu sa verom i moralnim vrednostima.
Na kraju, otac Gojko zaključuje: “Prema Jevanđelju, naš život počinje krštenjem, i od tada živimo potpuno novi život.” Ovo je podsjećanje da je najvažniji fokus vernika da žive u skladu sa Božijim učenjem i verom. Život svakog pojedinca je najlepši i najblagosloveniji kada je usmeren ka Bogu, kada ljubav prema bližnjima i Bogu postaje temelj svega što radimo. “Što se tiče brige o sebi i porodici, ne možemo sami ispraviti Božiju nameru. Kako je Bog dao blagoslov ili kaznu, tako će to i odnosi. Od ovog pokolenja se očekuje da živi u skladu sa verom, ne odvaja se od Boga i polaže svu nadu u Njega,” dodao je otac, podsećajući sve vernike da u životu ključnu ulogu igra upravo vera i ispunjenje svojih obaveza prema Bogu i bližnjima.
Tema blagoslova i prokletstva porodice, koja se ponekad povezuje s grehovima predaka, često se vidi kao pitanje Božije volje. Bog je onaj koji određuje sudbinu porodice ili pojedinca, i mi, kao vernici, ne možemo menjati tu Božiju volju.
Otac Gojko Perović nas kroz svoje reči podseća na to da, dok god se trudimo da živimo pobožno, ostanemo verni svojoj veri, i usmerimo život na ljubav i pobožnost, Božiji blagoslovi će nas pratiti.