“Ali, tad se dogodilo nesto nepredvideno. Odjednom joj necija ruka prekrije usta. Pokusala se oteti, ali nije vrijedilo. Netko ju je povukao sa stijene i zacas se nasla pritisnuta uz snazne muske grudi.
Dok ju je napadac vukao prema dubokoj sjeni uz obalu, otimala se iz sve snage. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da se sjeti da upotrijebi i nokte.
– Prestani i da nisam cuo ni zvuka! – Naredba je bila na grckom, ali i da nije razumjela, znala bi sto znaci noz koji se presijavao na mjesecini.
Prestravljena. zasutjela je i dopustila mu da je polozi na zemlji i legne preko nje. Lezala je nepomicno i cekala… ali, nista se nije dogadalo. Bilo je tako tiho da je cula valove na obali. Zvijezde su i dalje sijale iznad njezine glave. To je sigurno noc’na mora, pomis lila je. No. ruka na njezinim ustima bila je stvarna. Onda je zacula tih razgovor, s jos nekime koga nije vidjela.
– Cujes li nesto?
– Jos ne. Tko je sada pa to?
– Nije vazno, bit ce poslusna. U torn su se trenutku zaculi neciji koraci. Maggie se ponovno pocne otimati, obuzeta nadom. Mozda ce ie netko cuti i pomoći joj.
Napadac je cvrsce stegne.
– Prati ga – naredio je onom drugom.
– Ja cu se pobrinuti za zenu.
Maggie ponoo pogleda u noz i pretrne. Neće se, valjda, usuditi ubiti je tek tako?”
