Sve se dogodilo lako iznenada i ludo … Usprkos odbojnosti i sumnjičavosti što su ih međusobno osjećali, njihova su tijela priznavala prisnost koju su njihovi umovi odbijali. Načas je Liz izgubila iz vida Samov pravi cilj. Nije ga neodoljiva privlačnost navela na to da pokaže toliku strast, nego odveć svrsishodna želja da je zavede. Lagano se odmaknuvši od njega, pogleda njegov ravnodušan izražaj. Je li vatra koja izvire iz dubine njegovih očiju prava, ili samo bezgranično neprijateljstvo?
Odlomak
Pokupivši prtljagu i izašavši, Liz je ostala sama kraj svojih kolica. Od svih sijedih muškaraca što su čekali zrakoplov za Vancouvera, koji je sletio točno na vrijeme, ni jedan nije imao ruže u ruci i nikoga nije mogla prepoznati kao svog oca. S neugodnim osjećajem napuštenosti i s tračkom ljutnje, koja se pridružila napetosti nakupljenoj pri pomisli na to kako će prvi put sresti svog pravog oca, Liz izvadi iz torbice kartu mjesta. Stentonbridge, gradić u kojem je Henry boravio veliki dio godine, pedesetak je kilometara udaljen od Toronta. Stoga nije bilo čudno što se vožnja automobilom, zbog velikih kiša što su prethodile njenom dolasku, pokazala mnogo sporijom od predviđenog.
Odjednom se u njenom umu, pomalo otupjelom od putovanja, počela oblikovati misao od koje je obuzme strah. A što ako je automobil zbog kiše skliznuo sa ceste i nitko nije opazio nesreću? A što ako su automobilom za hitnu pomoć odvezli baš čovjeka kojega ona čeka?
Odbacivši tu misao, ponovo ubaci kartu u torbicu. Takve se nesreće ne događaju dva puta istoj osobi, i razlog Henryjevom zakašnjenju zacijelo je posve drugi. Vjerojatno će naći neku poruku na pultu za obavijesti zračne kompanije, a u suprotnom će telefonirati na broj koji joj je dao. Ponovo pogleda prema odjelu za dolaske, koji je u tom trenutku bio pust. Osim skupine studenata koji su slušali upute svog vode i nekog čovjeka koji se probijao između njih, nije bilo više nikoga. Muškarac koji je privukao njenu pozornost bio je visok i odlučna koraka, tako odlučna da se mala skupina razdvojila kako bi ga pustila proći. Ispruživši vrat, Liz potraži pult A
ir Canade, ali netko joj zapriječi vidik.
– Vjerojatno tražite mene – reče neznanac, zastavši točno ispred nje.
Bio joj je vrlo blizu, pa se Liz morala malo povuci da ga može pogledati u oči, tako ledeno plave boje da je ostala bez daha.
To nipošto ne može biti onaj stariji, sjedokosi gospodin s kitom ruža u ruci, zaključi ona i kratko mu odgovori:
– Ne, ne vjerujem.
– Vi ste Liz Tenbury – ustraje neznanac, položivši ruke na kolica, kako bi joj pokazao da ga se neće tako lako otresti. No Liz je odlučila ne dopustiti da je se dojmi njegov osoran i grub način.
Kliknite broj 2 za nastavak…
