in

Princeza mog srca

Knez Niko Kaveli sedeo je za svojim starinskim pisaćim stolom listajući neka dokumenta. Pogledavši na sat, shvatio je da ima dovoljno vremena sve da završi. Tek za nekoliko sali po čeće svečana večera, na kojoj će zvanično biti objavljena njegova veridba. Odjednom ga je obuzeo neki neprijatan osećaj, kao da ima omču oko vrata, nije želeo ni da misli na sklapanje braka s kneginjom Antonelom. Šta je tome bio razlog, ni sam nije umeo da objasni.
Pre nešto više od dva mesaca on je bio samo mladi sin, knez plejboj. Tako su bar njegovog starijeg, emotivnijeg brata Gaetana ostavili na miru. Gaetano je rođen u regularnom braku i Niko se uvek zaštitnički postavljao prema njemu. Jedino nije mogao da ga zaštiti od konačne i poslednje odluke: Gaetano se u svom sportskom automobilu odvezao… preko litice u ponor.Princeza mog srca 1
Niko je iskreno voleo brata i osećao je da mu i danas užasno nedostaje.
Bez obzira na to što je bio vanbračni sin, Niko je po zakonima Montebjanka mogao da preuzme titulu. Ne samo da je veoma ličio na ostale muške članove porodice Kaveli nego je i savremena medicina utvrdila da u Nikovim venama teče plava krv. Njegova maćeha Ticijana bila je veoma nezadovoljna time što Niko nasleđuje titulu. Od početka joj je bio trn u oku. Još kao dete pokušavao je da pridobije njenu ljubav i poverenje, ali mu to nikada nije polazilo za rukom. Tek kad je odrastao, shvatio je pravi razlog: samo pogled na njega Ticijanu je podsećao na muževljevu prevaru. Neposredno posle majčine smrti Niko se doselio u dvorac i od prvog trenutka Ticijana ga je doživljavala kao stalnu pretnju i noćnu moru. Bez obzira na to što su se braća volela i slagala, i što je Niko patio kad je Gaetano poginuo, Ticijani to ništa nije značilo.
Niko se trgnuo iz sećanja kad je čuo kucanje po vratima.
– Uđite!
Provirio je njegov sekretar i službenim tonom rekao:
– Kapetan policije poslao je kurira s porukom.
– Neka uđe.
Koji tren kasnije čovek u uniformi duboko se naklonio knezu.
– Kapetan vas najsrdačnije pozdravlja.
Pomalo nestrpljiv, Niko je upitao:
– O čemu je zapravo reč? Nikova titula glavnog zapovednika policije bila je simbolična funkcija. To što je kapetan hteo da se konsultuje s njim u vezi sa jednim slučajem nije slutilo na dobro.
– Kapetan želi da vas informiše o tome da smo pronašli neke ukradene antičke kipove. Naređeno mi je da vam lično predam ovo.
Kurir je strpljivo čekao dok je Niko otvarao prvi koverat.
Unutra je bila samo jedna fotografija, a na njoj plavokosa pegava žena s detetom. Niko ju je odmah prepoznao, a pogledavši dete, u njemu je počeo da raste bes.
To je nemoguće. S devojkama on nikada nije bio neoprezan. Nikada nijednom detetu to ne bi učinio. Taj bol osetio je na sopstvenoj koži. Ovo je sigurno zamka. Neko je, izgleda, želeo da mu pokvari veridbu ili da ga uceni.
Knez Niko je bio u kratkoj vezi sa ovom plavušicom. Samo jednom vodili su ljubav, dobro se sećao, i tada je koristio zaštitu. Dete s fotografije bilo je slika i prilika svih muškaraca iz porodice Kaveli. Nije mogao da skine pogled s dečaka. Nekoliko minuta ćutke je posmatrao fotografiju, a onda se konačno koncentrisao na sadržinu druge koverte.


Pridruži se da bi vidio ostatak.
Uloguj se Pridruži se
Sudbonosno ljetovanje 17

Sudbonosno ljetovanje

Vreli poljubac kao odgovor 18

Vreli poljubac kao odgovor