– Ne brini zbog mene, draga majko! Snaći ću se i u tim tužnim okolnostima. Naći ću svoj put kroz život.
– Ali kako, ubogi moj Horste? Znam kako ti je teško rastati se od svoje najmilije i svojih prijatelja, od svega onoga što si volio. Znam i kako će ti teško biti iznenada se naći u posve drugim prilikama.
– A zar to nećeš morati i ti, draga majko? Zar da budem slabiji od tebe? Nemoj moj položaj zamišljati gorim nego što je. Najviše sam zabrinut zbog tebe… morat ćeš oskudijevati i odreći se mnogo čega što ti je dosad pripadalo samo po sebi. To me najviše pogađa! Na žalost, neću ti tako skoro moći pomagati. Prvo moram stvoriti vlastitu egzistenciju.
– Ne misli na mene, Horste! Na sreću, imam malu rentu koju mi je oporučno ostavila tetka Gustava. Bez nje bih, dakako, bila u vrlo lošem položaju. Mislim da je tetka bolje znala u kakvim se prilikama nalazimo od nas samih, pa mi je rentom htjela osigurati najpotrebnija sredstva za život.
