Mirjana Bobić Mojsilović je žena koja svojom pojavom, stavom i načinom života zrači slobodom, neovisnošću i svežinom. Iako na prvi pogled izgleda kao da nosi samo pozitivnu energiju, iza nje se krije duboka životna priča, obeležena tragedijom koju je prošla. Njena snaga i unutrašnja sloboda oblikovani su kroz iskustvo koje je sigurno bilo jedno od najtežih u njenom životu.

Kada je imala trideset i nekoliko godina, Mirjana je izgubila svog muža, Ljubomira Mojsilovića, koji je preminuo iznenada u svojoj 37. godini. Ova tragedija je ostavila ozbiljan trag na njen život, ali ona je uspela da se podigne i nastavi dalje. Mirjana je ostala sama sa jednogodišnjom ćerkom, koju je vaspitavala i odgajala sama, što je, kako ističe, bila njena najveća odgovornost.

  • Mirjana nikada nije ponovo ušla u brak nakon te tragedije. Iako su ljubavi, strasti i različiti odnosi bili prisutni u njenom životu, ona je svestan izborom odlučila da se ne uda. U intervjuima je često naglašavala da je svestan izbor bio da bira partnere s kojima nije mogla ostvariti ozbiljnu, dugoročnu vezu. Ovaj njen izbor nije bio rezultat straha od ponovnih razočaranja, već, kako kaže, iz želje da ne ugrozi svoju ćerku. Za Mirjanu, njen najveći prioritet u životu oduvek je bila sreća i dobrobit njene ćerke. Zbog toga se posvetila očuvanju porodične stabilnosti i nastavila da živi prema sopstvenim pravilima, daleko od tradicionalnih normi i očekivanja društva.

Njena izjava o udaji „Udata sam za svoju slobodu” postala je poznata, a njen stav prema ljubavi i braku može se opisati kao veoma nezavisan i oslobođen od očekivanja koja su društveno nametnuta ženama. Mirjana veruje da ljubav nije nužno povezana sa brakom i da je sloboda koju oseća u svom životu njeno najveće bogatstvo.

Njeno viđenje majčinstva i života s detetom bez oca takođe je zanimljivo i duboko. Kako je objasnila, ona nikome ne preporučuje da se nađe u takvoj situaciji, jer smatra da je to uvek emotivno teško za dete. „Za dete je ta situacija uvek potresna, i ono je uvek oštećeno” – izjavila je, dodajući da ako se u takvom odnosu rodi još jedno dete, to može dodatno otežati emocionalnu dinamiku.

Iako Mirjana nikada nije iznosila detalje o tome kako je njena ćerka reagovala na njen izbor da ostane sama, jasno je da nije tražila od nje da bude „zahvalna“ za njene odluke. Ova iskrenost u pogledu majčinstva govori mnogo o njenom pristupu životu: bez obzira na okolnosti, ona nije želela da njena ćerka nosi dodatni emocionalni teret ili osećanje odgovornosti za njene životne izbore. Mirjana je naglasila da nikada nije imala potrebu da se sa ćerkom razgovara o njenoj životnoj situaciji, smatrajući da bi to bila bespotrebna težina za dete.

  • Danas, Mirjana Bobić Mojsilović je potpuno neposredna i usmerena na sebe. Nema straha od životnih promena, već se potpuno posvetila svojoj umetnosti i kreativnosti. Kao književnica, njene knjige su postale bestseleri, a njena umetnost, prepoznata u obliku slika, često se prodaje odmah nakon što je stvori. Njen kreativni izraz ne prestaje da inspiriše ljude, a ona uživa u tome što joj umetnost omogućava da stvori nešto jedinstveno.

U njenom životu, društvene aktivnosti imaju veoma važnu ulogu. Često se može videti kako šeta Beogradom, istražuje kulturne događaje i donosi inspiraciju iz tih iskustava. Mirjana svojim prisustvom na takvim mestima ne samo da pokazuje svoju strast prema umetnosti i kulturi, već je i uzor modernim ženama koje teže ravnoteži između privatnog, profesionalnog i kreativnog života.

Što se tiče njenog stila, Mirjana je pravi primer kako se savremena dama može obući s elegancijom i sofisticiranošću. Njene modne kombinacije uvek su besprekorno usklađene i svestrane, te na svaki način odražavaju njen jedinstven i slobodan pristup životu. Ove karakteristike je čine uzorom mnogim ženama koje žele da pronađu svoj put u svetu, u kojem su sloboda i nezavisnost postali ključne vrednosti.

Za kraj, Mirjana Bobić Mojsilović je žena koja je, uprkos životnim nedaćama, uspela da pronađe unutrašnju snagu i postigne svoje ciljeve. Njena sposobnost da preživi tragediju, nastavi sa životom, i stvori umetnost koja inspiriše druge, čini je izuzetnim primerom modernog života ispunjenog slobodom, samospoznajom i umetničkom ekspresijom.