Njihova prisna veza trajala je proteklih pet mjeseci. Vojvoda je vjerovao da mu je ona doista draga, ali je osjećao da ga je poþela vezivati uza se, a to bijaše jedino þega se doista plašio.
Vojvoda je svoj nadimak “Brzi” stekao u trenutku svog rodjenja. Njegov je otac upravo promatrao kako njegov konj “Brzi” prvi prolazi kroz cilj na trkama u Epsomu. Uto mu poče prilaziti njegov upravitelj imanja, gurajuüi se kroz mnoštvo. Na trenutak mu bijaše teško obratiti na sebe pozornost svoga gospodina, jer je ovaj bio okružen čestitarima.
– Oprostite, vaša milosti!
– Što se dogodilo, Hunteru?
– Vaša je žena upravo rodila sina!
– Sina? – Vojvodin glas privuþe pozornost ljudi oko njega. – Sin! Napokon! Vojvodini su prijatelji znali da on, nakon što su mu se rodile četiri kćeri, želi sina više od bilo čega drugoga na svijetu.
– Sin, i to tri tjedna prerano! – radovao se vojvoda. – čini se da i on namjerava biti Brzi, poput mog konja koji je upravo pobijedio.
Od tog trenutka Markiza od Darlestona nisu zvali drugačije nego Brzi. Nakon što je napustio sveučilište u Etonu, bijaše vrlo malo žena koje su se mogle oduprijeti njegovom privlaþnom smiješku i prelijepom licu.
Bijaše opravdano tvrditi da je bio neodoljiv. Nije se radilo samo o njegovom dobrom izgledu, društvenom položaju i bogatstvu njegove obitelji, veü on bijaše toliko privlačan i stoga što je smatrao život silno uzbudljivom, zabavnom pustolovinom.
