Katarina, studentica, prekida dugogodišnju vezu s Krešimirom jer shvaća da to nije ljubav.
Ljubav je ono što je osjetila čim je ugledala Vladimira…
Lipanj je tek započeo, a živa u termometru ispred pokazivala je trideset stupnjeva.Katarina uzme knjigu i preskoči nekoliko stuba koje su povezivale terasu s dvorištem. Ispod starog iskrivljenog stabla višnje bilo je ugodno zbog hladovine koju je stvarala njegova gusta krošnja.
S jedva navršenih šest godina pokušala se popeti na tek zasađenu mladicu višnje, ali ona je iznenada, pukla pod njezinom težinom. Još se sjećala tog događaja iako je tada tek trebala krenuti u prvi razred osnovne škole, a sada je od fakultetske diplome dijeli jedna godina.
Nekada tankom i oštećenom drvcu baka je pomogla da zaraste, pa je danas to neobično stablo ukras dvorišta i voćnjaka. 1 ostale mladice u voćnjaku danas su izrasle u prekrasna stabla, pa dvorište i voćnjak izgledaju potpuno drugačije. Samo su stube od kamena koje povezuju terasu s dvorištem ostale iste.
Na prostranoj terasi ispred kuće s jedne strane je ulaz u bakin stan, a s druge strane u njihov. Na sredini terase su fotelje od bambusa i stolić, a pokraj bakinog ulaza u velikoj košari veći dio dana drijema sijamska mačka. Katarina pogleda u knjigu pa ponovno prema bakinom dijelu kuće. Hoće li baka izaći iz bolnice do kraja tjedna, upita se odlažući knjigu.
Iako liječnici nisu davali optimistične izjave, Katarina je vjerovala da će se brzo ozdraviti.Još je mogla osjetiti miris pečene slanine koji je dopirao iz bakine kuhinje dok ju je mama tog dana, kad je stablo višnje puklo pod njezinom težinom, vukla prema ulazu u kuću. – Sad mi je dosta! – vikala je. – Naučit ću ja tebe pameti!
Katarina pokuša odvratiti misli i kao tada misliti na nešto lijepo, ali uzalud. Tada joj je baka pomogla, uletjela u kuhinju i uvjerila mamu da će stablo višnje preživjeti jer je zemlja dobra, a mladica otporna. – Vi i ne znate što je dobra zemlja – odgovorila joj je mama ljutito.
– Ovdje takve nema.
Dobra zemlja je ravnica koju sam zbog vašeg sina ostavila iako sam mogla birati za koga će se udati. Razmazili ste dijete! – vikala je mama ljutito. – Ne znam tko je gori, vi ili vaš sin!
Katarina mora osjetiti čvrstu ruku kad je odgoj u pitanju. Griješite, a niste ni svjesni koliko. Moj otac je prerano umro i jako dobro znam što znači odrastati bez čvrsto postavljenih pravila. To više ne može tako! – Drvo je mlado – odgovorila je baka. – Svezat ćemo stablo i ono će nastaviti rasti.
Katarina je samo dijete koje još ne ide u školu. Kako je mogla znati da će stablo puknuti? Prije nego je izašla na dvorište, zastala je na trenutak, odmjerila snahu mašući glavom i povela dijete u voćnjak. Jednom rukom držala je stablo, a drugom omotala krpe oko nježne mladice i čvrsto ih stegnula.
