Osjećajan i pun razumijevanja? Možda, ona to zapravo ne može reći, pomisli Mona. Njihova je ljubavna priča trajala gotovo dva mjeseca i za to su vrijeme uvijek bili zajedno, rastavljajući se samo nekoliko sati na dan, ali nije mogla reći da ga uistinu poznaje, To je bila luda, nestvarna veza. Zatvorili su u svoj mali svijet, svijet strasti i čarolije, u kojemu joj je bio dovoljan Halov pogled, jedna njegova riječ, pa da se osjeti u raju. Gotovo nikad nisu govorili o svojoj prošlosti, a budućnost u njihovim očima bila je samo san. Samo je sadašnjost bila stvarna, kao da su slutili da su njihovoj ljubavi dani izbrojeni.
Hal je uzeo dva mjeseca na raspolaganju u odvjetničkom uredu u kojem je radio, a Mona je imala novo zaposlenje koje ju je čekalo u Škotskoj. One noći kad ju je on zaprosio i ona se pristala udati za nj, Mona je shvatila kako ga je spremna slijediti do nakraj svijeta. No nekoliko sati nakon toga sve se promijenilo, nije li tako?
-Što, oprosti? – Mona zadršće, shvativši da nije čula ni riječ od onoga što joj je govorila Selma.
-Rekla sam kako je tvoj posao zacijelo vrlo zanimljiv.
Selma je bila previše suzdržana i dobro odgojena da pokaže otvorenu radoznalost, ali bilo je jasno da se pila kako je Mona ušla u Halov život. Nakon nekoliko trenutaka muškarci su im se pridružili, pa su svi zajedno pošli na večeru.
Omar i Selma su priredili tipično marokansku večeru. Svi su sjedili na mekanim jastucima oko niskog stola. Prije večere dobili su zdjelice s vodom da operu desnu ruku, kojom Marokanci uzimaju hranu iz tanjura postavljenih u sredini.
U normalnim bi okolnostima Monu zabavljalo to novo iskustvo, ali sad joj se stisnuo želudac i svaki je zalogaj progutala s naporom. Za sve se to vrijeme pitala zašto ju je Hal doveo tu. Nisu se vidjeli dvije godine, i Mona nije mogla vjerovati da je za sve to vrijeme Hal mislio na nju. To je potvrđivala i činjenica što ga je za objedom vidjela u društvu one lijepe crvenokose.
