Posjetitelji u zapadni Hampshire nikada nisu dolazili tijekom londonske društvene sezone. Barem ne namjerno. Westminstera do glavne ceste morale biti izgubljene. Veoma izgubljene.
Podignuvši smeđu muslinsku suknju zbog blata, Emma Grenville pohita prema polju na rubu ceste. Bilo je malo vjerojatno da će skupocjena kola poput ovih skrenuti u stranu zbog obične ravnateljice djevojačke škole. Kakav veličanstven prizor! Elizabeth i Jane bit će žao što joj se jutros nisu pridružile u šetnji, kao što ih je nagovarala. Tri grandiozne kočije koje krase zapadni Hampshire u ljeto – tko bi to mogao pomisliti?
Prva su kola prodrndala pokraj nje bez zaustavljanja, s crvenim zmajem i mačem oslikanim na vratima te tankim navučenim zastorima. Plemstvo, pomisli, a znatiželja joj poraste. Kad se druga kočija približila, maleni proćelavi vozač nagnu joj svoj šešir i široko se osmjehnu.
Za Boga miloga – buljila je u njih poput mljekarice koja prvi put u životu dolazi na tržnicu. Jedna od osnovnih lekcija koju su njezine učenice morale usvojiti bila je da ne bulje; morala je poraditi na tome da slijedi vlastiti nauk. Rumeneći se, Emma bržim korakom nastavi prema Akademiji.
Gromoglasan prasak iznenada je natjera da se lecne i okrene. Druga kočija krivudavo se nagnu u stranu, poskočivši preko velikog zaobljenog kamena kakvi su izronili iz tla nakon proljetnih kiša. Potom, još glasnije, tresnu natrag na put. Lijevi se kotač odvoji od osovine, udari o tlo ni pola metra od Emme te se otkotrlja pokraj nje u visoku travu.
