Titov lični kuvar Mića Stojanović bio je svedok njegovih bahanalija: Evo kako sam prošao kad sam video šta ne treba

Milovan Mića Stojanović, koji je nekoć bio osobni kuhar Josipa Broza Tita, u današnje vrijeme rijetko se bavi kovačem. Njegov mandat uz Tita donio mu je ne samo značajan prestiž, već i mnoštvo izazova. Suživot s jednim od najstrašnijih vođa tog doba podrazumijevao je da je svaki njegov postupak bio podvrgnut pedantnom ispitivanju – njegove veze i pokreti pomno su promatrani.

Odabrati se za ovaj poziv i osigurati svoj položaj uz Tita nije bio nimalo jednostavan pothvat. Mica je morao pronaći delikatnu ravnotežu između svoje kulinarske stručnosti i političkog krajolika, stalno svjestan potencijalnih prijetnji koje bi mogle proizaći iz jela koje je predstavljaoPo odlasku u mirovinu, chef Mića je u Zemunu otvorio restoran koji je vodio zajedno sa sinom Milanom, a svoje cijenjene recepte objedinio je u knjizi “Kako sam kuhao povijest od Karađorđa do Tita”.

• S Titom je proputovao cijeli svijet, prošavši čak 27 zemalja. Za njega nije bilo predaha; njegova prisutnost bila je potrebna u svakom trenutku, budući da je Tito gajio stalnu tjeskobu u vezi s rizikom od trovanja hranom. U svjetlu te strepnje, Tito je angažirao tim laboratorijskog osoblja da pregleda sve što je Mića pripremio, osiguravajući sigurnost hrane. Stoga je Mića preuzeo ulogu koja nadilazi ulogu običnog kuhara; postao je čuvar Titova zdravlja, spreman odgovoriti na svaku okolnost.

Uz hranu, Mića je Titi često kupovao i koju čašicu alkohola. Prisjeća se prigode za srpski Božić kada su Tito i Steva Krajačić popili piće koje je pripremio za desetero ljudi – do posljednje kapi. “Predviđao sam da će im po dolasku u Pulu trebati pomoći da izađu iz vlaka ili da se spotaknu na strmim stepenicama. No, hodali su uspravno, kao da ništa nisu konzumirali. Bilo je raznih incidenata, ali Shvatio sam da je mudro glumiti neznanje, jer ako bi Tito posumnjao u mene, ne bih mogao predvidjeti povoljan ishod.

Dok su brojni pojedinci nagađali o vezi Tita i poznate glumice Sophije Loren, Mića suptilno otkriva tek djelić tog narativa. Navodi da je tijekom njihovog boravka na otoku Wanga Sofia pripremala obroke za Tita u osami, na mjestu dostupnom samo njima dvoje.“Preuzeo sam ulogu pomoćnika”, primjećuje sa smiješkom. – Opskrbio sam je nasjeckanim lukom, pelatima i pripremio osnovne namirnice. Ona se fokusirala na kuhanje dok je Tito promatrao. A je li bilo još nečega, to ne mogu otkriti. Moja je lojalnost nepokolebljiva i suzdržat ću se od razgovora. specifičnosti.

• Dok su mnogi Tita smatrali osobom značajnog autoriteta, Mića je postupno stjecao razumijevanje njegovih preferencija, antipatija i nijansi koje su ga mogle iritirati.Nije volio čekati; međutim, jednako je mrzio kad mu se posluži vruća juha ili riba krcata kostima. U nedostatku strpljenja za trivijalnosti, davao je prednost jelima od tijesta. Posebno je volio četničku gibanicu koju karakteriziraju hrskavi slojevi i vrhnje. Konzumirao je hranu kao za dvoje, pio piće kao za troje, a trudio se kao za četvero.

U tim nepretencioznim jelima, koja su mu budila uspomene na rodni kraj, otkrivao je utjehu i zadovoljstvo.Mića tvrdi da ga je sudbina dovela do Maršalskog dvora, gdje je kao Srbin iz Titova najužeg kruga imao jedinstvenu i značajnu ulogu, zadržavši se na tom položaju izvanredne 24 godine.

Od 1956. do Titova smrti, Mića je izrađivao vrhunsko posuđe za njega, ali i brojne visoke uglednike, uključujući i neke od najutjecajnijih svjetskih vođa toga doba. U kulinarskim kreacijama predanog kuhara uživali su Titovi gosti, među kojima je bilo preko 200 državnika iz raznih naroda, ostavivši iza sebe nevjerojatno naslijeđe umijeća, odanosti i intriga u kojima se samo on mogao kretati i ostati diskretan tijekom svog mandata na dvoru.

• U restoranu “Golf” na Košutnjaku žena je zatražila kijevski kotlet. Kao odgovor, osmislio sam jelo na temelju dostupnih namirnica; konobar me je obavijestio da voditelj s Radio Beograda raspravlja o vodostaju. Žena kao da je zaboravila na kotlet, a ja sam bez oklijevanja predložio da je to Karađorđeva šnicla. Kasnije sam otkrio da je ta žena Tamara Broz, supruga Žarka Broza, Titova sina.

Predstavljena je početna značajna preporuka, što je dovelo do Titovog kasnijeg “uhićenja”.I monarhija i komunizam oslanjaju se na postojanje sudova; međutim, značaj mog identiteta i moje pripadnosti bio je najvažniji. Bilo je poznato da su moje roditelje Nijemci ubili u Kragujevcu, a ja sam bio i partijski šegrt. Zanimljivo, zamalo sam nastavio karijeru konobara.

Godine 1948., nakon incidenta u Informbirou, iz Čehoslovačke su vraćena siročad, a mi smo bili organizirani u grupe: 50 je bilo određeno za stolare, a još 50 za krojače… Želja mi je bila da budem konobar, iako sam imao malo razumijevanje onoga što to podrazumijeva! Rasporedili su me u kafanu “Dinar”, gde je u kuhinji radio ruski kuvar. Spomenuo je da je u to vrijeme bilo ključno imati takve veze i zahvaljujući njemu uspio sam prijeći u ulogu kuhara. I predsjednik je želio biti konobar, ali je ponavljao razred i zbog toga je zaboravio na pladanj. Mogli smo biti kolege, ali sudbina je imala druge planove za nas.

Ni Titu ni Mici nisu bili glatki odnosi s Aleksandrom Rankovićem.Ja sam prvi saznao za njegovu nadolazeću zamjenu. Tu informaciju mi ​​je prenijela Milica, kuharica u našoj ambasadi u Moskvi. Inače, za vrijeme ručka na Fruškoj gori Leka je navodno otkrio pijesak u riži. Naknadno su me Snow i njegovi suradnici uputili da pješice otputujem u Novi Sad kako bih se oprostio od svoje dužnosti. Kasnije je utvrđeno da mu se plomba maknula sa zuba, a potom je uslijedila i isprika.Tito je svoju politiku najučinkovitije promicao na službenim državničkim ručkovima i večerama.

Napravio sam pripreme za niz značajnih ličnosti, uključujući Churchilla, Staljina, Brežnjeva, tri američka predsjednika, Gadafija, Rockefellera i Rothschilda, od kojih su svi bili posebno selektivni. Osim toga, prisustvovao sam engleskoj kraljici, caru Haileu Selassiju i brojnim predsjednicima—ukupno preko 200. Bilo mi je bitno razumjeti odgovarajuće košer pripreme i potrebne običaje. Ni od koga nije bilo primjedbi, a Tito je dosljedno izražavao svoju zahvalnost. Prvom prilikom uživajmo u lepinji od crepela s vrhnjem.

Posljednji doček Nove godine s Titom dogodio se 1980. godine u Karađorđevu. Iako je već bio u iznemoglom stanju, njegove su misli ostale uz Jovanku, unatoč njihovoj dugoj razdvojenosti. „Deder, imućni, dogovori pečeno janje i kolač za Joku, znaš ti, Mićo, šta ona voli, pobrini se da joj se pošalje.“ U tom sam trenutku primijetila suzu u njegovom oku, otkrivajući da je njegova ljubav prema njoj opstala.Mića dosljedno razvija inovativne recepte, talent koji je prenio na svog sina Milana.