I tu smo. Othrvani od vlastitog bola. Misleći da nemamo ništa, u saznanjima da imamo baš sve što nam je potrebno. Raskovitlali smo svoje ruke čekajući nešto što nikad nije došlo. I postoji razlog. Ponekad nam Univerzum uzme, baš da bi nam dao. Ponekad ne imanje nečega, nekoga, najveće je imanje sebe. Možda veća iskušenja…

Učlani se da bi čitao sve postove.

Učlani se

Ako si član Uloguj se
Already a member? Log in here