Na svijetu postoji oko 630.000 ljudi starijih od 100 godina, a velika većina njih živi u samo 10 zemalja.
Ljudi koji ove godine proslavljaju svoj 100. rođendan mnogo toga su doživjeli. Rođeni 1925. godine, između dva svjetska rata, bili su svjedoci svega – od otkrića penicilina do pojave TikToka.
Ali vrlo malo ljudi doživi tu starost. Prema najnovijim procjenama Ujedinjenih nacija, širom svijeta ima oko 630.000 stogodišnjaka – ljudi starijih od 100 godina, a velika većina njih živi u samo 10 zemalja.
Te zemlje se nalaze u Aziji, Evropi i Sjevernoj Americi, i veoma se razlikuju po veličini, ekonomskoj snazi, političkim sistemima, kvalitetu zdravstvene zaštite i društvenim strukturama.
Svaka peta osoba starija od 100 godina, odnosno, oko 123.000 ljudi, živi u Japanu, koji ujedno ima jednu od najviših očekivanih dužina života na svijetu: 88 godina za žene i 82 za muškarce, prenosi Euronews.
Slijedi SAD, sa oko 74.000 stogodišnjaka, zatim Kina (oko 49.000) i Indija (38.000).
Međutim, kada se broj stogodišnjaka uporedi sa veličinom populacije, SAD i Kina padaju na listi, a evropske zemlje poput Francuske, Grčke i Italije dolaze bliže vrhu.
Japan ostaje izuzetak, sa 100 stogodišnjaka na 100.000 stanovnika, odmah iza Hongkonga koji ima stopu od 133.
“Japan je na vrhu svih lista”, rekla je Solvig Kaningem, profesorka koja vodi istraživanja o zdravlju, starenju i dugovječnosti na Holandskom interdisciplinarnom demografskom institutu, za Euronews Health.
To je vjerovatno rezultat kombinacije ishrane, fizičke aktivnosti i zdravog “životnog okruženja”, navodi Kaningemova. Ali pravi test bio bi da se prate ljudi koji su se doselili u Japan prije više decenija, i da se vidi da li im zdravlje u starosti ostaje jednako dobro kao kod rođenih Japanaca.
Šta uzrokuje izuzetnu dugovječnost?
Izuzetna dugovječnost već dugo zbunjuje naučnike i fascinira javnost, što je dovelo do brojnih knjiga, TV emisija, naslova u medijima i vodiča za samopomoć.
Jedno od popularnih objašnjenja je teorija “plavih zona”, odnosno geografskih oblasti u kojima ljudi žive izuzetno dugo zahvaljujući kombinaciji zdrave ishrane, aktivnog načina života, snažnih društvenih veza i genetike.
Međutim, istraživači su postavili i pitanja o tome da li su te “plave zone” stvarne, ili su rezultat netačnih podataka.
Jedna studija prošle godine privukla je pažnju ukazujući na dva moguća razloga zbog kojih se u nekim zemljama čini da imaju mnogo stogodišnjaka: administrativne greške u izvodima iz matičnih knjiga rođenih i prevare u penzionim i socijalnim sistemima.
Kaningemova kaže da vjerovatno postoji određeni broj “odstupanja u podacima”, ali da to vjerovatno ne utiče na širu sliku, naročito jer zemlje sa najviše stogodišnjaka uglavnom imaju i veću prosječnu dužinu života.
“Ako mislimo da su to mjesta gdje ljudi generalno žive duže, nije iznenađenje da veći procenat njih doživi stotu”, rekla je ona.
Čak i zemlje sa nižom prosječnom dužinom života mogu imati iznenađujuće veliki broj stogodišnjaka.
“U mjestima gdje je smrtnost u ranoj životnoj dobi visoka, oni koji prežive su izuzetno otporni”, kaže Kaningemova.
Ne izgleda da postoji neka “magična formula”, dodaje ona.
Za sada ima više pitanja nego odgovora kada je riječ o izuzetnoj dugovječnosti, ali demografi i zdravstveni stručnjaci kažu da su ključni faktori za zdravo starenje jednostavni: redovna fizička aktivnost, zdrava ishrana, pristup medicinskoj njezi, dovoljno sna, izbjegavanje alkohola i duvana i kontrola stresa.
“Ne znam koliko lično vjerujem u tvrdnje o koristima ribljeg ulja, čokolade i čaše vina”, rekla je Kaningemova.
