U krugu obitelji

Tišinu poslije obreda kraj groba prekine prigušen jecaj, a gomila se počne polako i zbunjeno razilaziti. Sa strane je, medu drvećem, stajao visok muškarac, zavukavši ruke u duboke džepove kožnate bluze i podigavši širok ovratnik kako bi se zaštitio od hladnog i vlažnog ožujskog zraka. Jantarste su mu se oči prikovale za lijes što se upravo spuštao u otvoren grob.
Stojeći nepomično kao kip, napokon pogleda izvor tihih jecaja i nisku svjetlokosu ženu, odjevenu od glave do pete u crninu, koju su s obje strane pridržavala dva visoka,vitka, plavokosa mladica, slični jedan drugome kao jaje jajetu.
Skrene pogled na mladu ženu, također u crnini, koja je stajala kraj jednog od blizanaca. Njeno se držanje doimalo nekako pokroviteljski, premda je bila mnogo niža od blizanaca
— Volio sam te, — pro-šapće čovjek u bluzi kad je lijes nestao u jami. Naglo se okrene i zaputi prema cesti, gdje ga je čekao nizak, crn sportski automobil.
Anne se opusti na automobilskom sjedalu i zažmiri. Bila je umorna, a znala je da će u kući biti mnogo gostiju i da će morati preuzeti na sebe ulogu domaćice, jer majka nije sposobna. To joj potvrdi tih plač s prednjeg sjedala.
Premda se nastojala odmoriti za vrijeme vožnje kući, probije joj se do svijesti jedna neugodna misao i uznemiri je: on nije došao ni na očev sprovod.
Otkad joj je umro očuh, pokušavala je otjerati bilo kakve misli o svom polubratu, ali je ipak bila uvjerena da će on prisustvovati pogrebu. Prošlo je, doduše, već deset godina, ali su ga obavijestili, pa je mogao…