Današnji dan u pravoslavnom kalendaru zauzima posebno mjesto jer se obilježava praznik posvećen Svetim mučenicima Adrijanu i Nataliji, bračnom paru koji je kroz vjeru i žrtvu ostavio neizbrisiv trag u hrišćanstvu.Više u nastavku…
Njihova priča nije samo zapis u starim knjigama, već i živo svjedočanstvo o snazi ljubavi, istrajnosti i zajedničkom podnošenju patnje. Upravo zbog toga, mnogi vjernici danas gledaju na ovaj praznik kao na priliku da obnove svoju vjeru i učvrste porodične temelje.
Adrijan je bio visokopozicionirani vojni načelnik u Nikomidiji i, prema predanju, do tada neznabožac. Njegova supruga Natalija, međutim, u tajnosti je ispovijedala hrišćanstvo. Sudbonosni trenutak nastupio je kada je Adrijan, zadužen da popisuje zatvorene hrišćane, čuo njihove odgovore o vjeri i vječnom životu. Duboko dirnut njihovom snagom i spokojem usred mučenja, odlučio je da i sam javno ispovijedi vjeru riječima: „Zapiši i moje ime sa ovima svetima, i ja sam hrišćanin!”. Te riječi zapečatile su njegovu sudbinu, ali i otvorile novo poglavlje u istoriji mučeništva.
Vijest je stigla do cara Maksimijana, koji ga je ismijao i pitao da li je poludio. Adrijan je mirno odgovorio: „Nisam s uma sišao, nego sam k umu prišao.” Te riječi odzvanjaju i danas, kao snažan podsjetnik na hrabrost da se u ključnim trenucima odabere istina, bez obzira na cijenu. Maksimijan je, razljućen, naredio da se i Adrijan baci u tamnicu, gdje je zajedno s ostalim hrišćanima čekao mučeničku smrt.
Natalija, umjesto da očajava, obradovala se kada je čula za njegov čin. Dolazila je u tamnicu, brinula se o zatvorenicima i hrabrila supruga da ostane nepokolebljiv. Kada su ga mučili, bila je pored njega, šapćući riječi utjehe. Njen primjer pokazuje da je prava ljubav više od osjećaja – ona je snaga koja osnažuje i u najtežim trenucima. Zajedno su podnijeli bol, zajedno su ostali vjerni Hristu, i zajedno ušli u istoriju kao simbol bračne ljubavi koja prevazilazi smrt.
Prema predanju, mučenička smrt bila je strašna. Car je naredio da im na nakovnju prebiju ruke i noge. Adrijan je, zajedno sa dvadeset troje hrišćana, predao dušu Gospodu. Natalija je, sa drugim ženama, njihova tijela odnijela u Carigrad i sahranila ih s velikim poštovanjem. Nekoliko dana kasnije, sanjala je svog supruga obasjanog svjetlom, koji joj je poručio da je čeka u vječnom miru. Nedugo zatim, i sama se upokojila, pridruživši mu se u Carstvu Božjem.
Njihova priča, osim religijske, nosi i univerzalnu poruku. Podsjeća da je brak zajednica u kojoj se dijele i radosti i patnje, te da istinska ljubav nije samo u slavljima, već i u spremnosti da se rame uz rame prolazi kroz iskušenja. Upravo zato, Adrijan i Natalija ostali su simbol supružničke odanosti i vjernosti.
Domaći mediji, poput Politike, naglašavaju da je ovaj praznik posebno važan za bračne parove, jer podsjeća da ljubav zahtijeva i žrtvu i istrajnost. U vremenu kada brak i porodica često stoje pred iskušenjima, primjer ovih svetitelja pokazuje da zajedništvo u vjeri može izdržati i najteže oluje. Njihov život postaje ogledalo u kojem današnji ljudi mogu pronaći inspiraciju i snagu da čuvaju sopstvenu porodicu.
Uobičajena praksa na ovaj dan jeste da supružnici zapale svijeću i izgovore molitvu mučenicima. Ta molitva se smatra blagoslovom za mir, zdravlje i blagostanje u porodici. Riječi koje pravoslavni vjernici izgovaraju podsjećaju na vječni zavjet vjere i hrabrosti: „Mučenici Tvoji, Gospode, u stradanju svome primili su nepropadljivi venac od Tebe…”. Time se simbolično prenosi snaga mučenika na dom i bračnu zajednicu.
Kako podsjeća RTS, praznik Svetih mučenika Adrijana i Natalije danas ima i širu društvenu poruku. U savremenom društvu, gdje su brakovi često suočeni s izazovima, podsjećanje na njihovu priču djeluje kao poziv da se u ljubavi istraje, da se ne odustaje kada nastupe teškoće. Oni ostaju primjer da bračna ljubav, kada je utemeljena na vjeri i zajedničkom povjerenju, nadilazi i samu smrt.
Njihovo mučeništvo odavno je ušlo u crkveni kalendar, upisano crnim slovima, što naglašava njegovu posebnu važnost. Ali za mnoge vjernike, to nije samo istorijski spomen, već i lična inspiracija. Svaki put kada zapale svijeću i izgovore molitvu, supružnici se podsjećaju na vrijednosti koje čuvaju porodicu i zajednicu.
Ovaj praznik je, dakle, i danas živ. On nije samo sjećanje na događaje iz davnine, već stalni podsjetnik da ljubav, kada je čista i nesebična, ima snagu da nadvlada patnju, iskušenja, pa čak i samu smrt. Adrijan i Natalija ostaju svjetionici vjere i bračne odanosti, a njihova priča i u savremenom svijetu ima jednako snažan odjek kao i prije više od 1.700 godina
