Isidora Bjelica, spisateljica osebujnog stila i britkog jezika, bila je poznata po tome što ništa u životu nije prepuštala slučaju — pa ni sopstvenu smrt. Iako je vedrog duha govorila o najtežim temama, iza njenog humora često su se krile duboke poruke. Tako je i njen testament, ili bolje rečeno – virtuelni testament, ostao upamćen kao mješavina šale, životne mudrosti i posljednje poruke dragim ljudima.
Virtuelni testament u znaku humora i svjetlosti
Za života, Isidora je prijateljici Zorani Pavić poslala poruku u kojoj joj je, s punim pravom i dozom ironije, povjerila ulogu organizatora svoje posmrtne zabave. Tražila je da joj napravi veselu žurku — afterlajf parti — na kojoj će svi biti obučeni u bijelo, a atmosfera vedra, uz dobru muziku
“Pošto ne znam jesi li videla onaj moj virtuelni testament… ovlastila bih te da, kad odem, organizuješ odličan ‘afterlajf parti’, jer ja sam Bjelica, a ne Crnica.”
Ta njena želja zaista je ispoštovana — 40 dana nakon njene smrti, uz saglasnost njene porodice, održana je upravo takva žurka kakvu je priželjkivala. Time su najbliži simbolično zatvorili jedno veliko i duhovno bogato poglavlje.
I dok je “virtuelni testament” imao više emotivni i simbolički značaj, Isidora nije zanemarila ni stvarnu ostavštinu. Prema dostupnim informacijama, imovinu je testamentom ostavila svojoj djeci – ćerki Vili i sinu Lavu. Suprug, reditelj Nebojša Pajkić, navodno nije bio dio testamenta, što je on sam javno prihvatio, izjavivši da će se sam snaći i da je njoj bilo najvažnije da djeca budu zbrinuta.
Važno je napomenuti da je veći dio Isidorine imovine već bio uložen u višegodišnje i skupe borbe s bolešću, što je dodatno potvrdilo da je iza sebe ostavila najvrjednije – primjer bezuslovne ljubavi i posvećenosti porodici.
Šta zapravo znači “virtuelni testament”?
Isidora je još za života pisala o toj ideji – da ljudi počnu da ostavljaju svoje želje javno, na društvenim mrežama ili u formi kolumni, kako bi izbjegli bespotrebne pravne sporove i nejasnoće. Po njenom mišljenju, iskrena objava volje često je snažnija od bilo kog sudskog dokumenta.
U jednoj kolumni navela je da bi volela tihu sahranu, bez pompe, sa šifrom “kanarinac” – jednostavno, bez drame, kako bi njeni najmiliji izbjegli stres i obaveze koje smrt inače donosi.