Barbara Cartland: Ola i morski vuk

– Mora postojati neki brod! – progovori ona, ali tako kao da razgovara sama sa sobom.Stojei pred vatrom, plemi je pogleda i shvati da nije svjesna njegove prisutnosti.- Zar želite pobjei od muža? – upita je podrugljivo. – Ili skrbnika? Potonje mu se činilo vjerojatnijim. Ranjeniku je, po svoj prilici, bilo etrdesetak godina, a njoj nije moglo biti više od osamnaest.Kad je zaula njegov glas, okrenula je prema njemu glavu, tako da joj je sada, na svjetlu vatre, jasnije vidio lice i zakljuio je da joj je vrlo privlano. Trepavice su joj bile dugake i tamne. Koliko god lice bilo…