Noći su uvijek bile svježije uz rijeku. Nicole Adams je u potpunosti zaboravila na to kad je, nagnana unutarnjim nemirom, pošla u neplaniranu šetnju. Svjesna hladnog zraka koji je strujao oko nje, obgrlila se rukama, međutim ni to nije pomoglo.
Zagledala se u rijeku na čijoj se površini zrcalio odsjaj mjesečine, a stabla i njihove sjene podsjetile su je na sablasnu vojsku.
Dok je proučavala te tamne krošnje, noga joj je zapela za nešto zbog čega je izgubila ravnotežu. Zamahnula je rukama, ali ipak se našla kako pada prema zemlji mokroj od kiše, koja je uporno padala cijeli dan.
Kao što je i očekivala, nije se dovoljno spretno dočekala, pa je zaronila licem ravno u blato. Toliko o nevoljama. Nije mogla poći ni u najobičniju šetnju bez nezgode.
Okrenula se i ogorčeno uzdahnula, te bespomoćno gledala u blatnjave ruke i odjeću. Zaključila je da će joj hitno trebati tuširanje. Po mogućnosti skupa s odjećom. Pogledala je iza sebe u potrazi za bilo čim za što je mogla zapeti. Nije morala puno tražiti. Kad je shvatila što je uzrokovalo njen pad, raširila je oči od užasa, a želudac joj se podigao do opasne točke.
Pored nje je ležalo mrtvo tijelo osobe koju je prepoznala.
***
Bilo joj je dosta siromaštva i očaja, zbog čega je željela sebi osigurati dobar posao. Kad je to postigla, nadala se da će uz Josha ispuniti prazninu koju je osjećala zbog gubitka roditelja. Toliko o tome.
Nije željela biti slobodna. Bila je uvjerena da će se zaručiti s Joshom. Nevjera joj nije bila ni nakraj pameti. Čak i da se obazirala na znakove, ništa je ne bi moglo pripremiti na ovu bol i poniženje. Što se dogodilo? Kako ga je uspjela otjerati? Zar je toliko jadna bila ljubav koju mu je pružala? Bila je uvjerena da žena nije samo ljubavnica, nego prijateljica i suputnica u životu. Zar je bila u krivu?
