Zastala je pred izlogom. Sada kada su svi njezini snovi o zajedničkoj budućnosti s Michelom otišli u vjetar, osjećala se čudno praznom. Čak je nije više ni boljelo, ili barem ne tako duboko, nepodnošljivo. Je li podsvjesno očekivala da se njihova veza neće održati i da će ponovno ostati sama, na početku? Da će, bez obzira na izvanjski sjaj i raskoš koji su je okruživali, ostati mala, osamljena provincijalka koju je čovjek kojega je voljela odbacio poput iznošene stvari, bez riječi?
Odmahnula je glavom i pokušala se s naporom osmjehnuti svojoj slici na blistavom staklu izloga ekskluzivne rimske trgovine. Ne, ona se neće predati. Vinut će se visoko, još više… Premda više nije gajila nikakve iluzije, niti bi to ikada priznala i sama sebi, željela je to samo zbog njega.
Na svoj osamnaesti rođendan odlučila je napustiti roditeljski dom. Ništa je nije zadržavalo. Kada je baki, jedinom živom članu svoje obitelji, priopćila svoju odluku, ona ju je pogledala:
– Kamo namjeravaš?
– U Newyork. Ne želim ovdje ostati.
Baka, koja je u svojoj mladosti bila ljepotica, vjerojatno je i sama nekada maštala o odlasku iz gradića u kojemu je provela cijeli život. Stoga, nije ni pokušala odvratiti unuku od njezinoga nauma, samo je slegnula ramenima:
– Vjeruješ li da ćeš uspjeti?
Carol je šutjela. Duboko u duši znala je da hoće. Premda još nije znala kako i nije mogla samoj sebi predočiti što je čeka u milijunskom gradu, duboko je vjerovala da će jednoga dana postati netko. Pa čak i da nije bila tako sigurna, željela je barem pokušati. Uvečer je u svojoj sobi spakirala kovčeg. Nije imala tko zna što: nekoliko sasvim prosječnih haljina; istina najboljih koje je mogla kupiti u trgovinama rodnog gradića, dvoje levis traperice, dva džempera šetland uzorka koje je sama isplela, izgažene niske čizme, sportske cipele te kao posebnu dragocjenost – salonke, naslijeđene od majke koje je ona kupila u ekskluzivnom butiku za svoje vjenčanje, još prije Carolinog rođenja. Ipak su bile prekrasne, elegantne, izrađene od fine kože, visokih potpetica, bez suvišnih ukrasa…
– Uskoro – pomislila je – imat ću sasvim drugačiju odjeću.
