Dugo čekana sreća

Julia je zamišljeno išla prema bolnici. Premda je znala da baka nije teško bolesna, ipak, svaka njena i najmanja prehlada ju je zdrmala, kako bi znala reći. Otkad su joj umrli roditelji a tome je gotovo sedam godina, baka joj je bila sve. Kad je u trenucima samoće prebirala po sjećanjima, morala je priznati da je njena ljubav prema njoj golema. Nije bila, što je posebno važno, nimalo egoistična. Baka je imala u nju veliko povjerenje. Puštala ju je kamo god bi ova poželjela ići, čak i znala reći: pa kad će se provesti ako neće sada? Mislila je danas…

Ovaj sadržaj je samo za članove.
Uloguj se Pridruži se