Danas djeluje kao da je Džulija Roberts oduvijek znala šta radi – smirena, ostvarena, sa karijerom koja traje više od tri decenije. Ali, kao i većina holivudskih legendi, i ona je krenula od nule. I prošla kroz audicije koje bi, kako i sama priznaje, najradije zaboravila.
Mnogi glumci koje danas posmatramo kao velike zvijezde, nekada su jedva preživljavali radili su kao konobari, raznosili kafu, sanjali velike uloge i prihvatali svaki poziv na snimanje, makar bio i najmanji. Malo talenta, mnogo upornosti, i još više odbijanja – to je recept koji vodi do uspjeha. Slava ne dolazi preko noći. Većina uči godinama, kroz greške i padove.
Za mnoge glumce, audicije su najteži dio procesa. One brutalno otkrivaju sve slabosti, nesigurnosti, i često ostavljaju osjećaj poraza. Ali s vremenske distance, propuštene prilike nerijetko ispadnu – blagoslov.
“Zahvalna sam za poslove koje nisam dobila”
I Džulija Roberts to potvrđuje. Jedna od najprepoznatljivijih glumica devedesetih – zahvaljujući ulogama u filmovima poput “Lijepa žena”, “Noting Hil” i “Erin Brokovič” – priznaje da su je prve audicije potpuno paralisale od treme. I da je srećna što mnoge uloge nije dobila.
– O, Bože. Trebalo bi da se vratimo unazad. Ne želim ni da zamislim… To su morale biti katastrofe. Iskreno sam zahvalna za sve uloge koje nisam dobila, jer sam konkurisala za zaista grozne reklame i slabe televizijske projekte. Mislim da sam imala sreće što me niko nije angažovao. Danas na to gledam s velikim olakšanjem – ispričala je Robertsova.
Zvuči surovo, ali zapravo govori o visokom stepenu samosvijesti – rijetkoj osobini među slavnima. Većina njih početke ili briše iz sjećanja ili ih previše romantizuje.
Postala velika zvijezda
Danas je Džulija Roberts daleko od audicija za loše reklame. Nakon što je redefinisala žanr romantične komedije tumačeći likove poput En Skot i Džulijen Poter, okrenula se ozbiljnijim filmskim projektima. Od drame Bliže Majka Nikolsa, pa do predstojeće saradnje sa Lukom Gvadanjinom u filmu After the Hunt, gdje tumači glavnu ulogu.
Ali priznaje i da neke uloge dolaze tek kada ste za njih zaista spremni. I da je dobro što sve nije došlo prerano.
Prvi veliki iskorak dogodio se sa filmom “Čelične magnolije”, ulogom koja joj je donijela prvo ozbiljno priznanje, ali i prvi sudar sa stvarnošću Holivuda. Ispostavlja se da je baš to čekanje – kao i nekoliko promašenih audicija – bilo ono što joj je bilo potrebno da se zaista izgradi, piše Index.
