Juče je na vječni počinak ispraćen legendarni pjevač narodne muzike Halid Bešlić uz prisustvo ogromnog broja njegovih poštovalaca ali i kolega i prijatelja sa estrade.
Postoji samo jedan pojedinac s kojim Halid nije imao dobar odnos. Unatoč dugotrajnim šuškanjima da se neće pojaviti, njegovo prisustvo bilo je najznačajnije. Tim više što se radi o sahrani pjevačice s kojom je Halid prije nekoliko godina bio u značajnoj svađi, svađa između njih dvojice izazvala je medijske komentare o dotičnoj emisiji. No, to je izazvalo emotivnu uvertiru koja je riješila sve nesuglasice. Halid je, miran i tih, tražio kolegu da isprati na dugi počinak. Oni koji su mu svjedočili rekli su da je izgledao duboko pogođen.
- Nije davao izjave, odlučio je ne govoriti za medije, ali njegova prisutnost bila je dovoljna da svi shvate njegovu tešku narav. Prišao je obitelji pokojnika, tiho izrazio sućut, a potom je zastao kraj kovčega i kratko se pomolio. Mnogi su tada zaplakali, jer su smatrali da njihov spor zapravo nije zasnovan na mržnji, već na zabludi koju im je, kako se sada čini, Halid odavno oprostio. Njih su dvoje ranije bili blisko povezani. Zajedno su surađivali, pjevali pjesme, sudjelovali na turnejama, ali i privatno razgovarali. Međutim, jednu pojavu primijetilo je više ljudi, što je dovelo do smanjenja odnosa.
Ljudi iz njihove okoline rekli su da je riječ o krivo shvaćenoj izjavi koja je dospjela u medije. Riječi su bile prestroge, a ponos čovjeka je prevladao, pa je prijateljstvo između njih izblijedilo. Međutim, nijedan od njih nikada nije kritizirao drugoga. Dosljedno su birali riječi i iskazivali međusobno poštovanje, iako više nisu prijatelji. Halid je na dženazi, prema riječima prisutnih, dugo proveo na mezaru. Zavirio je u tlo i činilo se da vodi meditativni razgovor s nekim tko više ne sudjeluje.
Neki ljudi su ga čuli kako govori tihim glasom: “Sve sam ti osigurao, brate.” Ta se rečenica ponavljala među prisutnima i mnoge natjerala na suze. Nije bilo potrebno dodatno komentirati – ove su riječi sažele cijeli osjećaj, žaljenje, ali i utjehu koja dolazi s oprostom. Mnogi glazbenici i prijatelji iz glazbenog svijeta od tada su kritizirali njegovo ponašanje. Neki su rekli da je to pravi prikaz čovječanstva i veličine, da je Halid pokazao da plemeniti duh nikada nije gajio mržnju u svom srcu. Drugi su komentirali da su ti trenuci podsjetnik na prolazak vremena i zablude i radosti podijeljene s publikom, pjesme i emocije koje su imali jedni s drugima. Nakon dženaze Halid nije ostao.
Otišao je u tišini, bez riječi, bez pozdrava, kao da je želio zadržati osobnu prirodu svog odlaska. Kasnije su bliski prijatelji sugerirali da je cijela situacija utjecala na njega, ali su rekli i da je osjetio olakšanje jer se došao pokloniti čovjeku s kojim ga je prije veže duboko prijateljstvo. U kulturi koju često karakteriziraju rivalstva i sukobi, njegovi su postupci pokazali da su suosjećanje i oprost još uvijek mogući. Halid Bešlić, koji je i sam proživio višestruke nedaće, pokazao je da je značajniji od svake svađe. Njegovo šutljivo sudjelovanje na sprovodu bilo je značajnije od bilo koje izjave.
Ljudi su to prepoznali, a ovaj trenutak ostat će zapamćen kao primjer kako čovjekovu veličinu ne određuje broj pjesama ili pohvala, već srce koje zna praštati. Dok je odlazio u mirovinu stazom groblja, mnogi su komentirali da je to trenutak u kojem je gorčinom završilo poglavlje njegove karijere. Umjesto toga, postojao je mir, sklad i sjećanje na dva značajna umjetnika koji su, barem u konačnici, povezani s ljudskim rodom.
