Emma Bourne nervozno se vrpoljila na sjedalici. U njenim zelenim očima nazirala se sjena tuge. Tuţno je uzdahnula, a zatim pogledala u lice neznanca koji je stajao nasuprot nje i netremice je promatrao. Osjetila je kako joj se lice zaţarilo, kada su im se pogledi susreli. Imala je osjećaj kao da njegove prodorne ledeno plave oči dopiru do samog dna njene duše. Našla se u neprilici. I pored neugodnosti, morala je priznati da pred sobom ima najljepšeg muškarca kojeg je vidjela.
Potrebno članstvo – Super član 12
Morate biti Super član 12 da biste dobili pristup ovom sadržaju.
Već ste član? Prijavite se ovdje
