U njezinim se riječima osjećala jednostavna plemenitost i ponos koji se okušao u. neizmiernoj boli.
Pogladio se po čelu kao da mu je postalo pretoplo.
— Dakle zato — zato smo se otudjili __prošaptao je potreseno.
Ona je nastojala sačuvati svoj mir.
— Nisi to znao?
On je iznenada čvrsto uhvatio njezinu ruku i pogledao je žarkim pogledom.
— Malwina, ti si gojila u sebi potpuno krivu sumnju. Nikada — dajem ti svoju riječ__nije Ilsa Rottmann za mene značila više od udovice mog prijatelja. Bila je samo žetia kojoi ie bila potrebna zaštita.
Pogledala ga je. U njezinim se očima naziralo nemirno pitanje.
— A ipak mi te ona otuđila. Ne možeš zanijekati, da si se promijenio otkada si je upoznao. On je gledao u pod i njegovo se lice trzalo u dubokoj muci. Ali ubrzo je stekao izvaniski mir.
— S promjenom mog ponašanja Hsa Rottmann nije imala nikakve veze. Ne sjećaš se da se baš u ono vrijeme dogodila velika promjena u našem životu.
Ona je duboko uzdahnula.***
Često ga je zaokupljala želja da se ona samo jednom dobrovoljno privine na njegove grudi, samo jednom položi ruku oko njegova vrata i ponudi mu sama svoje usne na poljubac. No, to se nikada nije dogodilo. Ništa mu nije odavalo njenu tajnu strastvenu ljubav, niti to da joj on znači više od vlastitog života. Strah da bi se mogla odati, učinio ju je dvostruko opreznijom. Ponekad, naravno, probudila se u njoj nada da bi je on mogao jednog dana iskreno zavoljeti. Ponekad se pitala, dok je on bio naročito nježan prema njoj: »Zar je moguće da njegovo srce ništa o tome ne zna?« Tada bi joj krv stala kolati brže žilama, i u njezinim se očima pojavio sjaj koji bi njemu oduzeo posljednji ostatak njegova mira. No, tada su samo trebali u društvu ponovno sresti Sibyllu Jansen, i Ria bi primijetila kako ta žena značajno gleda njezinog supruga, uvijek ga ponovno pozivajući k sebi. Tada su odmah nestale sve njezine nade.
